Avsnitt

  • Hana Veček: Rilke / Kontemplativna fantastika u tekstu Hane Veček nastala je na sučeljavanju dva pisma: njezina intimnog, u kojem traga pogonjena dvojbama o putu unutrašnjeg rasta i tekstovima iz „Pisama mladom pjesniku“ Reiner Maria Rilkea (u prijevodu. Dragutina Horvata), nastalih kao odgovor mladom Franzu Xaveru Kappusu koji se davne 1903 književniku obratio za mišljenje o svojim početničkim pjesmama. Večekova razmišljanja i upute (nikako recepte) Reiner Maria Rilkea u svojem radiodramskom tekstu doživljava kao dijalog s pjesnikom koji u šetnji po katovima autoričina života postupno postaje njezin suputnik, subrat, sugovornik, misao koja se prati zbog dubine mudrosti i iskrene jednostavnosti, te snage koja vodi u pročišćujuće razine.
    Igraju: Nikolina Prkačin i Luka Knez. Pjevačica: Nina Kraljić. Ton majstorica: Marija Pečnik Kvesić, skladatelj: Maro Market, redateljica Hana Veček.

  • TERESA SEMATOMOVA: Unutarnje dvorište / Jedna zgrada, mnogo stanova, još više situacija, samačkih i obiteljskih. Zgrada u kojoj i stvari imaju svoj glas – od hladnjaka do slike. Teresa Samotamova, suvremena češka spisateljica mlađe generacije, predstavlja nam se s tekstom originalno pisanim za radio čija je realizacija predstavljala Slovački radio na međunarodnom festivalu Prix Europa, u Berlinu, 2021. godine. Duhovito, a pri tom nježno, bez cinizma, a s podosta preciznih, mudrih pitanja na koja možda nemaju odgovor ljudi, ali ima život sam, život u svim svojim bojama. Redateljica Hana Veček, prema prijevodu Dagmar Ruljančić, potpisuje adaptaciju i režiju. U glavnoj ulozi Amanda Prenkaj.
    U nastavku Mala forma, Ivana Mažuranić: "Postoji li ona prava ljubav", koja tematizira zaljubljenost, težnju idealnoj ljubavi iznimno inteligentne i načitane četrnaestogodišnje djevojke. Dramatizacija i jezična prilagodba: Sanja Lovrenčić. Glumica: Irena Tereza Prpić. Skladatelj: Stanko Kovačić. Glazbena urednica: Adriana Kramarić. Ton-majstorica: Lana Deban. Redatelj: Mislav Brečić.

  • Ilija ZOvko: Francuzica / Je li vam se ikad dogodilo da ste se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i da se iz toga izrodi nešto dobro, čak odlično? U našem slučaju, slučaju radio igre nastale prema tekstu Ilije Zovka, „Francuzica“, gospođi Greti i gospodinu Peri dogodilo se baš to. Ili – susret koji je „zalog budućih susreta“. Možda čak i ljubavi.
    Nepretenciozan tekst glumca i pisca Ilije Zovka (1941.- 2009.) ponuda je za glumačke bravure koje su prvaci splitskog HNK, Snježana Sinovčić Šiškov i Trpimir Jurkić, iskoristili do posljednjeg daha. U ovoj komediji zabuna i nesporazuma slušamo nadmetanje dva životna načela, jednog koje se skromno povlači i drugog koje ne priznaje predaju, kao i nadmetanje dva temperamenta i dva karaktera, te ženskog i muškog pogleda na svijet. Brzi dijalog stilom najboljeg govornog teatra, frca bojama, rezovima, usponima i padovima, lažnim krajevima, plakanjima i tješenjima. „Francuzica“ je tako i u radijskoj adaptaciji postala užitak za slušanje i razlog za smijanje.

  • E.T.A. Hoffmann: Pješčuljak/ Pripovijetka njemačkog noveliste iz razdoblja romantizma E. T. A. Hoffmanna, „Pješčuljak“, zaranja u napuklu psihu mladog čovjeka koji u raljama straha, a strah ga opsjeda još iz djetinjstva, i nabujale mašte, gubi tlo pod nogama. Dosadašnje bavljenje ovim piscem u našem radiodramskom prostoru uglavnom je pronalazio predloške za psihološke drame s elementima fantastike. Ovaj put adaptacija dramaturginje Dine Vukelić i režija Ive Hamer Srnec, mladih radijskih autorica, ponuđeni Hoffmannov psihogram nadograđuju bogatom glazbenom produkcijom (skladateljica: Linda Uran) i ostvaruju rezultat na granici fantastične drame i glazbene drame. Autorstvo ton majstora Tomislava Šameca uvelike je pridonijelo zvukovnoj sugestivnosti emisije inzistirajući na preciznosti. U glavnoj ulozi mladi, zanimljivi glumac Lovro Juraga koji je mladog Nathanela donio u svim nijansama straha i paranoje. U ostalim ulogama: Dorotea Ilečić Sever, Slavko Juraga, Antonija Stanišić, Frano Mašković, Dora Dimić Rakar, Željko Duvnjak, Antonio Agostini
    Prema prijevodu Dubravka Torjanca dramatizirala Dina Vukelić; redateljica: Iva Srnec Hamer; ton majstor: Tomislav Šamec; skladateljica: Linda Uran.

  • Još jedan duhovit, inteligentan i iznenađujući tekst autora Hrvoja Barbira Barbe, ovaj put nadahnut poetikom i stilom A. G. Matoša. Lucidan, bogato asocijativan, slikovit i atmosferičan, podražava Matošev stil iz nekih duljih pripovijesti, pa i poezije, te Gustlov humor i cinizam iz "iverjastih" ctrica i kratkih priča. No, slušajući ovu radio dramu (u režiji Petra Vujačića) istovremeno slušamo otkucaje dva svijeta - i onog Matoševog, ali i ovog Barbinog, ludistično-poetičnog koji je šetnju profesora Bakovića, glavnog aktera, smjestio u tjeskobno popodne i večer jednog dana tijekom pandemije . U glavnim ulogama slušamo Tomislava Martića i Adriana Pezdirca, a u ostalim ulogama Tenu Nemet Brankov, Branka Meničanina i Doru Marojević.

  • I na stranicama drame "Tragedija mozgova" (napisane 1906. godine) Janko Polić Kamov diže stijeg protiv začahurenosti građanske klase u provincijalizam, duhovni autizam i lažni tradicionalizam. Piše to iz pozicije mladog naraštaja koji u ime života propovijeda “kult groba". Da bi se Kamovljevoj misli i emociji što više približila, redateljica i adaptatorica, Vedrana Vrhovnik, razbija formu drame, pretvarajući je u oratorij koji zvoni tugom i krikom, te u njega interpolira Matoševe stihove iz pjesme "Mora", a koji su bili tradicijski izvor komadu i koji su, kad su se pojavili, razbili harmonični diskurs hrvatske književnosti. Ova radiofonski radikalna verzija "Tragedije mozgova" podastire nam Kamova ne samo kao utemeljitelja hrvatske avangardne književnosti nego i kao našeg suvremenika.

  • Dramatičan i potresan monolog čovjeka koji razmišlja o okolnostima u kojima je postao to što je u trenutku ispovijedi. Obiteljske prilike u kojima se ističe mračan lik oca, nježna, slaba majka, proganjanje od primitivne seoske zajednice, a potom gradsko licemjerje, te uvijek prisutna neimaština pridonijele su teškom odrastanju i oformljavanju osobe budućeg mladog intelektualca. Nausprot svemu stoji priroda sa svojim iscjeljujućim moćima. Pripovijetka Đure Sudete kao da je napisana za glas Rakana Rushaidata, glumca koji je proniknuo u tajnu igre pred mikrofonom, a koji je u ovom slučaju dotaknuo sve nijanse Sudetine proze, od dječje ranjenosti do ciničnog podsmijeha, od intimne ispovijedi do dirljive potrage za utočištem. U tome ga je pratila ruka Mislava Brečića, radijskog redatelja najtankoćutnijeg sluha za glumačku osobu, osjećajno majstorstvo ton majstorice Marije Pečnik Kvesić i glazba Stanislava Kovačića.

  • Begović je Pustolova smatrao „svojim najintimnijim dramskim djelom koje potpuno izražava njegovu fizionomiju kao pisca“. Napisan 1925, prožet utjecajem teorije psihoanalize i strujanjima u europskoj dramskoj literaturi tog vremena, komad postavlja pitanje o prirodi idealne ljubavi, a nalazi odgovor u miru s druge strane onoga što zovemo srećom. Zahtjevan dramski projekt okupio je odličnu glumačku ekipu (u glavnim ulogama Petra Svrtan i Frano Mašković) kojoj je smjernice dala redateljica Dramskog programa Hrvatskoga radija - Stephanie Jamnicky.

  • Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija.
    U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav.
    Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić
    Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj

  • Još jedan duhovit, inteligentan i iznenađujući tekst autora Hrvoja Barbira Barbe, ovaj put nadahnut poetikom i stilom A. G. Matoša. Lucidan, bogato asocijativan, slikovit i atmosferičan, podražava Matošev stil iz nekih duljih pripovijesti, pa i poezije, te Gustlov humor i cinizam iz "iverjastih" ctrica i kratkih priča. No, slušajući ovu radio dramu (u režiji Petra Vujačića) istovremeno slušamo otkucaje dva svijeta - i onog Matoševog, ali i ovog Barbinog, ludistično-poetičnog koji je šetnju profesora Bakovića, glavnog aktera, smjestio u tjeskobno popodne i večer jednog dana tijekom pandemije . U glavnim ulogama slušamo Tomislava Martića i Adriana Pezdirca, a u ostalim ulogama Tenu Nemet Brankov, Branka Meničanina i Doru Marojević.

  • Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija.
    U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav.
    Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić
    Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj

  • Književnik Zoran Pongrašić ispisao je na stranicama romana "Baba ili Idio(j)ot", a čiji je odjek ova radio monodrama, potresne, crnohumorne, mračne, a duboko antiratne stranice o Domovinskom ratu. Radiofonska realizacija s redateljskim potpisom Petra Vujačića bazirana je na sugestivnoj i nadahnutoj igri Bojana Novojca, potpunom povjerenju u visoku literarnu vrijednost teksta i intervencije (u suradnji s ton majstorom M. Pjacom) koje umnažaju i miješaju slušateljsku poziciju.
    Ispovijed je to čovjeka koji je od djetinjstva obilježen mentalnom retardacijom, ali i manjkom obiteljske pažnje, te odrastanjem u domu za napuštenu djecu. Ideja da od svega pobjegne odnosi ga u rat u kojem će ironično, upravo zbog mentalne zaostalosti, dobiti nadimak - Dostojevski. U ratu će upoznati i mladog čovjeka koji mu postaje prijatelj i zaštitnik i obećava ostvarenje jedinog njegova sna, a to je da vidi pticu kolibri, naravno, poslije rata. Sve drugo u ratu vezano je za smrt i na kraju zločin koji Dostojevski počini prilikom „čišćenja“ jednog sela.
    Redatelj: Petar Vujačić; ton majstor: Miro Pijaca; glazbena urednica: Adriana Kramarić; urednica: Lada Martinac Kralj