Avsnitt

  • Send us a text

    U novoj Oslobođenoj razgovarat ćemo o svijetu ženskog poduzetništva, investicija i izazova sa kojima se žene suočavaju na poslovnom i ličnom planu. Maja Miljević, poduzetnica i Aida Olević Maljević, urednica magazina Ljepota i zdravlje, dvije izvanredne žene koje su svojim radom pomjerile granice, podijelit će svoja iskustva i mišljenja na temu uspjeha, padova i prepreka koje ženama stoje na putu ka ekonomskoj neovisnosti.

    Kako je Maja prošla put ka prvoj investiciji, razbila vlastita uvjerenja i izazove s kojima se susrela na tom putu? Iz njenih riječi saznajemo kako je naučila da investitori ne ulažu samo u proizvode i biznis planove, već u ljude i njihovu viziju.

    - Kad pogledam svoj put do investicije, mogu reći da je sve počelo s uvjerenjem koje sam imala kao Maja iz Banja Luke - da investicije za nas jednostavno nisu dostižne. Moje iskustvo sa start-upovima koje sam mentorirala pokazalo mi je da je lako pomoći drugima doći do investicija, ali kad sam to pokušala za sebe, shvatila sam da postoji nešto što nismo radili ispravno. Onda sam se zapitala: "Šta mi to radimo loše?". Rješenje je bilo jednostavno - bez emocija, moramo jasno definisati koji problem rješavamo i kako to možemo predstaviti investitorima, kaže Maja.

    Aidu Olević Maljević svi znaju kao urednicu magazina Ljepota i zdravlje, a manje poznata stvar da je ona i investitorka koja je uložila baš u Majin biznis.

    - Proces donošenja odluke da investiram u Hexagon bio je zapravo vrlo jednostavan, iako nisam odmah imala ideju da ću investirati. Prvo sam željela nešto raditi s Majom jer me oduševila njena strast i ideje. Uvijek me privuče kod ljudi kad "gore" za nečim. Kasnije, kada sam postala članica board-a Hexagon Design-a i bolje se upoznala s poslovnim procesima, shvatila sam da se to podudara s mojim vrijednostima i onim što radim u svojoj kompaniji. Na početku sam Maji rekla da ću biti tu ako bude razmišljala o partnerstvu, a kad je došao trenutak da je podržim, predložila sam joj da investiram. U tom trenutku sve mi se posložilo i osjećala sam da je to pravi korak, kaže Aida.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U novoj epizodi Životne škole saznat ćemo šta je ključno pri zapošljavanju i kako se trebaju birati zaposlenici, kako se nositi sa stresom i o poziciji žena u bh. biznisu. O svemu ovome govori Zvezdana Žujo, direktorica agencije Communis Sarajevo.

    Agencija Communis Sarajevo, na čijem je čelu Zvezdana, nezavisna je full-service agencija koja danas predstavlja jednu od vodećih u Bosni i Hercegovini.

    Zvezdana već gotovo tri decenije oblikuje svijet oglašavanja u BiH. Njena karijera započela je u jednoj od tada najeminentnijih agencija - Saatchi & Saatchi u Beogradu. Četiri godine kasnije, Zvezdana je donijela hrabru odluku i preselila u Sarajevo kako bi osnovala Saatchi & Saatchi Sarajevo. Iako je planirala da ostane samo dvije godine, u Sarajevu je već 28.

    Lider je, ali kaže da i lideri trebaju znati kada se povući, kada pustiti svoje zaposlene da preuzmu inicijativu i olakšati im posao. Pogotovo ako su mlađi jer mlađi ljudi imaju drugačije vizure, savjetuje Zvezdana.

    Posvećena je i razvoju ženskog liderstva. Već dvije godine aktivno učestvuje u Ženskoj Mentorskoj Mreži, koju organizuju Addiko banka Sarajevo i Deloitte Sarajevo, a od osnivanja je i članica Woman.Comm-a. Njeno zalaganje za osnaživanje žena u biznisu ogleda se i kroz predavanja na Festivalu Savremene Žene u Tuzli, gdje učestvuje već dvije godine.

    Kaže da u BiH ima jako puno žena na vodećim pozicijama, ali ona nije za to da žene, pošto-poto, moraju biti na pozicijama, te dodaje da je mnogo onih koje se osjećaju dobro u sjenci svog supruga. Zašto maltretirati žene da budu karijeriste, ako to one ne žele? Zašto se pojam domaćice toliko degradirao?

    - Nisam za to da pošto-poto na određenim pozicijama moraju da budu žene. Hajde da se ne lažemo. Ima žene koje se jako ugodno osjećaju u sjenci svog supruga i to im savršeno odgovara, i njoj i njemu. Zašto sada maltretirati tu ženu da bude ambiciozna ako to ona nije? Zašto žene koje uživaju da prave turšiju ne mogu to da rade? Da im to bude domaći zadatak, a ne da im bude domaći zadatak da rješavaju neka vanserijska pitanja kompanija, g

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 59. epizodi (IN)Direkt podcasta, odlučili smo napraviti iskorak i ugostiti Mensura Sinanovića, fudbalera čije ime možda nije glasno odjeknulo na velikim stadionima, ali čija priča odiše hrabrošću, odlučnošću i onom životnom prizemnošću u kojoj se svi možemo prepoznati.

    Sinanović, rođen 2. novembra 1983. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, još kao dječak doživio je da mu rat preokrene djetinjstvo i odvede ga u izbjeglištvo u Tuzlu. Tamo je u nekadašnjem premijerligaškom klubu Zmaj od Bosne napravio prve fudbalske korake i naučio da se za svaku loptu, i u sportu, i u životu, mora boriti iz sve snage.

    Nakon rata, vraća se sa porodicom u rodno Brezovo Polje, gdje stiče iskustvo u lokalnim ekipama Jedinstvo 108 i Graničaru, svom matičnom klubu. Njegov talenat ubrzo se prepoznaje, pa odlazi na probu u sarajevski Željezničar. Ispostavit će se da je to bila prekretnica: odličan start, deset utakmica, dva pogotka i pet asistencija – statistika koja je obećavala. Ipak, niz loših odluka i nesuglasice unutar i oko kluba onemogućili su mu da zablista u punom sjaju.

    - Imponuje mi kad kažu, igrao je za Želju. Utakmica – utakmica. Bio si tu, značio bio si dio nečega. Željo je bio veliki izazov i veliki zalogaj za mene. Drago mi je da sam igrao, ali možda je to bila velika greška što nisam prvo otišao u manji klub. Željo je mnoge potrošio i propalo je boljih igrača od mene koji se nisu dokazali u Želji i poslije napravili karijere.

    Odlučuje se na odlazak u Austriju i niželigaški klubovi Kottingbrunn, Slovan HAC i Wiener Linien postali su njegov dom narednih godina. Povratak u BiH obilježava kratkom avanturom u Slobodi Tuzla. Nastupa i za FK Izbor Brčko, Jedinstvo Brčko i vraća se u matični Graničar Brezovo Polje. Teška povreda mu pomaže da donese konačnu odluku o okončanju svoje fudbalske karijere. Od tada, Mensur svojim primjerom dokazuje da život nakon profesionalnog sporta može biti ispunjen na najrazličitije načine – danas radi u školi u Brčkom i ljeti vodi bar uz rijeku Savu, ostajući uvijek uz svoju porodicu i zajednicu. Njegov put svjedoči o tome kako se iz male sredine može stići do velikih snova, pa iako ga je sudbina često isk

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    I ovaj je Bajram donio radost praznika muslimanima diljem svijeta, posebno obradovao djecu i nagradio postače, koji su sveti islamski mjesec proveli u ibadetu, posvećujući se duhovnom pročišćenju, zajedništvu i solidarnosti. Ramazanski bajram -naročito u bošnjačkoj tradiciji - ima naglašen porodični značaj, vrijeme je to namijenjeno najbližima, provodimo ga u svojim domovima, obilasku rodbine i bliskih prijatelja, a odlukom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini njegov drugi dan posvećen je sjećanju na one koji su živote dali braneći ovu zemlju.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović sarajevski muftija, dr. Nedžad Grabus.

    - Da nema ovakve zemlje trebalo bi je izmisliti. Postoje veoma dosadne zemlje na ovom svijetu, a BiH nije ta, kaže muftija Grabus.

    Koja je bajramska poruka sarajevskog muftije? Kako vidi budućnost Bosne i Hercegovine?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Kada pomislimo na nekog doktora, obično ga zamišljamo u bijelom mantilu i sa stetoskopom. Međutim, ono što je važnije je da uz doktora uvijek bude medicinska sestra. Bez nje, doktor ne postoji, kaže nam u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu nego dr. Edin Begić, kardiolog.

    Dr. Begić liječi sve bolesti srca, osim onih ljubavnih, i razotkriva neke od najvećih mitova vezanih za kardiovaskularni sistem našeg organizma. Kao npr. da vino ipak nije dobro za srce i da na alkohol trebamo imati nultu toleranciju, kao i na cigarete, naravno. Sportsko srce nije toliko često i dijabetes je mnogo opasan za zdravlje srca i krvnih žila. Znate li i da, ako bi čovjek živio dovoljno dugo, svako bi imao neki oblik malignog oboljenja?

    Mnogo toga novog i zanimljivog za čuti i naučiti. Dr. Begić nam je otkrio i koje su to četiri naizgled banalne stvari koje sprečavaju srčani udar koji je glavni uzročnik smrti u našoj zemlji.

    Je li realno da se jedan doktor može posvetiti svakom pacijentu, od njih 50 koliko mu u toku jednog radnog dana dođe, ako pacijentu treba 30 minuta da se smiri kako bi mu se samo izmjerio pritisak? Trebamo li se čuditi nepovjerenju koje pacijenti imaju u ljekare? Odgovor na sve je, NE.

    - Svaki ljekar dnevno gleda veliki broj pacijenata. Ja sam proveo dosta vremena po ovim razvijenim zemljama gdje ste vi limitirani na šest pacijenata dnevno. Ljekari mogu raditi i popodne ako urade svoj fond šest pacijenata dnevno i osiguranje plaća i te ustanove popodne. Ja u prosjeku pregledam 50 pacijenata svaki dan. Mene je strah greške i molim se da ta greška ne bude velika. Nije normalno da nas dvojica porazgovaramo, nije normalno da zadobijete povjerenje pacijenta. Vi to ne možete dobiti za dvije minute. Prvi ja ne bih pristao. Mi svi radimo razne nalaze, CT, magnete, ultrazvuk svakog segmenta tijela, ali šta to donosi pacijentu? Da li će taj nalaz biti vodilja za bolji tretman? Nije smisleno da se snima sve. Da li gospođa od 88 godina treba raditi CT krvnih žila srca jer meni kaže knjiga - ona ima sigurno kalcifikate. Koja je smislenost toga? Ili da analiziramo propadanje hrskavice koljena. I kad čovjek to vidi, sve u sv

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Varja Đukić, dramska prvakinja Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice, vlasnica knjižare Karver i pokretačica festivala “Odakle zovem”, gostuje u novom izdanju podcasta U kontru sa Draganom Markovinom.

    Varja je stekla slavu kao studentica druge godine Studija glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, kada je igrala u filmu „Variola vera“ u režiji Gorana Markovića i dobila nagradu za najboljeg debitanta na Jugoslovenskom filmskom festivalu u Puli, nakon čega su se uloge samo nizale.

    Govorila je o svom zagrebačkom djetinjstvu te beogradskim godinama studija i djelovanja u tom gradu nakon što je postala profesionalna glumica. Kako je doživjela uspon nacionalizma u Srbiji generalno, kao i u tamošnjem pozorištu? Zbog čega je nisu doticale sve religijsko-historijske teme u teatru osamdesetih i kako joj je bilo igrati u “Varioli veri” Gorana Markovića?

    Dragan je sa Varjom razgovarao i o tome zbog čega je i na koji način Crna Gora i tamošnja situacija marginalizirana u regionalnoj javnosti te kako se zbog toga osjeća, što je pitanje koje očito ljude iz Crne Gore muči, posebno one, koji su poput Varje osviješteni, upoznati s kulturom i prošlošću te svjesni kompleksnosti prostora s kojeg dolaze i njegovog multikulturalizma.

    Otvorili su na kraju i temu situacije u Crnoj Gori posljednjih godina, pitanje odnosa prema Dubrovniku i Bošnjacima devedesetih godina te kako je Cetinje podnijelo tragedije koje su se dogodile u tom gradu i o desantnom ustoličenju novog patrijarha na Cetinju.

    - Ne mogu da zaboravim da policija ide kroz Podgoricu i štiti momke koji uzvikuju "Nož, žica, Podgorica". To je potpuno pomračenje. Gledam sad kako ove specijalne jedinice imaju nekakav znak, logo Karađorđevića i kako uzvikuju pjesme Beogradskog sindikata. To je nešto što tačno govori o toj namjeri da jedan prostor, koji je multietnička sredina, gdje imamo itekako tu nekakvu tradiciju nekakvog građanskog društva koje stalno levitira između nacionalnih cjelina, ali gdje ti moraš da osjećaš jednu mjeru intenzivne patriotske snage, odbraniš to od jedne pošasti koja stvarno sada počinje da dobija dimenzije za koje mnogi kažu da to nije bitno,

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Vjerujemo da je rijetko kojem internet korisniku promakao viralni spot za pjesmu “Iza oblaka” u izvođenju autentičnog Redžepa Redžepovića Lepog iz Novog Pazara. Vrlo brzo, ovaj muzičar je, potpuno spontano, postao nekrunisani kralj mimova. Međutim, iza ovog umjetnika jedinstvenog muzičkog pristupa i prepoznatljivog izgleda, krije se cijeli jedan život koji je odlučio podijeliti baš sa nama.

    Odrastajući u ne tako lijepim uslovima, bez prisustva i ljubavi roditelja, proveo je djetinjstvo u Novom Pazaru. Nikada se, kaže, nije uklapao. Vršnjaci su ga izbjegavali, porodici je predstavljao teret, a on je utočište pronalazio u stihovima koje je stvarao već od rane dobi.

    - Otac je radio u Zagrebu i kada je moja majka otišla kod njega, porodila se. Tako sam ja rođen u Zagrebu. Međutim, roditelji su se razveli, otac je nastavio da živi u Zagrebu, a majku sam tek kasnije vidio. Ona je bila u nekom tamo daljem gradu, živjela je svoj život. Otac je poslije tog rastanka počeo mnogo da pije, mislim da nikada to nije mogao da preboli, mene su uzeli deda i nana, i nju sam zvao majka. Nažalost, nana je umrla kada sam imao devet godina - kada je ona umrla, umro je taj cijeli moj svijet, emotivno je ispričao Lepi.

    Podršku familije nije imao. Smatrali su ga, kaže, izrodom i kao nekoga ko je u Novi Pazar doveden da im smeta. Dedu, sa kojim je odrastao, doživljavao je kao strogog, ali pravednog čovjeka, međutim, Lepom je nedostajao neko sa kim može podijeliti svoje misli i ko umije zadovoljiti znatiželju jednog djeteta.

    - Kada bih dedu pokušao nešto da pitam, nisam uspijevao dobiti odgovor. Nije se dešavalo da mi sjednemo i pričamo. Kasnije, kada sam odrastao, sklopile su se neke kockice i shvatio sam da je on bio čovjek u svojim problemima. Međutim, kako se tada nisam imao kome žaliti, negdje u sedmom razredu, nađem neku vježbanku iz petog razreda, sjećam se, one tanke, plave, sa možda desetak listova i počeo sam da pišem tu, odnosno da se žalim, da se jadam, da pričam toj svesci, prisjetio se Lepi.

    Naimaština je nešto što je Lepog pratilo cijelo djetinjstvo, a kasnije uticalo i na tok njegovog životnog puta. Upravo iz tih razloga, završio

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Gošća nove epizode Oslobođene je neko ko svojim prisustvom unosi osmijeh i radost u svaki prostor. Žena koja je, usprkos svim životnim izazovima, odlučila ne samo da preživi, već i da nas nauči kako da izađemo na kraj sa sopstvenim borbama i lakše koračamo kroz život.

    Aleksandra Simović je imala samo 18 dana kada je njena borba za bolje sutra počela. Rođena sa zdravstvenim izazovima, Saša je prošla kroz mnoge teškoće, ali iz svake životne lekcije je izvukla snagu, mudrost i pozitivnost.

    Kako je bilo odrastati uz ograničenja, ali u okruženju punom ljubavi, podrške i prijateljskih gestova? Kako su prijatelji, i oni najbliži i oni iz školskih klupa, postali kamen-temeljac života Aleksandrinog života te kako je ljubav i empatija promijenila njen pogled na svijet i učinila ga boljim mjestom?

    - Odrasla sam uz mnoge prepreke, ali nisam se često osjećala kao da me svijet ne prihvata. Iako je bilo trenutaka kada su me djeca zadirkivala zbog toga što hodam drugačije, sretna sam što sam imala izuzetne prijatelje koji su me prihvatili sa svim mojim specifičnostima. Bilo je to puno ljubavi i podrške. Iako su moja odsustva zbog operacija bila česta, osjećala sam da sam uvijek imala svoje mjesto među prijateljima, koji su se trudili da me uključe i učine ravnopravnom. Sjetim se tih malih gesta, poput toga da su moji drugari nosili moju torbu, što mi je davalo osjećaj da nisam na margini. Danas, sjećam se svih tih trenutaka sa radošću i ponosom jer su moji prijatelji bili tu kad mi je bilo najpotrebnije, kaže Aleksandra i dodaje: "Volim da kažem da me Bog obožava jer su mi na putu uvijek bili ljudi koji su mi davali snagu. Od učiteljice u vrtiću, preko učiteljica u školi, pa do razrednih starješina - svi su mi pomagali da izgradim svoje samopouzdanje, da prepoznam svoje kvalitete, gurali me da idem tamo gdje su mi snage, a nisu me gađali u Ahilove pete."

    Aleksandra, koju često nazivaju i neustrašivom, reći će nam kako savremene žene danas prepoznaju svoju unutrašnju snagu i prkose očekivanjima društva. Kroz poruku koja poziva na autentičnost, slobodu izbora i življenje

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 58. epizodi (IN)Direkt podcasta ugostili smo jednog od pionira bosanskohercegovačke reprezentacije - Vlatka Glavaša. Rođen 2. septembra 1962. godine u Bugojnu, Glavaš je prve fudbalske korake napravio u matičnoj Iskri, gdje je gotovo desetljeće nosio dres u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije.

    Karijera ga potom vodi u Njemačku, u Rot-Weiss Essen i Wuppertaler SV, a najveći trag ostavlja u Fortuni Düsseldorf, s kojom prolazi put od treće lige, preko 2. Bundeslige. U sezoni 1995./'96. debitovao je u Bundesligi i nastupio 25 puta za Fortunu, postigavši dva gola, a svoj bogati igrački staž okončao je simbolično 2000. godine, oproštajnom utakmicom protiv reprezentacije Svijeta u Sarajevu.

    U dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, Glavaš je od 1994. do 1997. godine bio jedan od ključnih igrača i dao nemjerljiv doprinos u stvaranju novog državnog tima. Njegovo iskustvo u zahtjevnim evropskim ligama, kao i nesalomivi duh na terenu, pomogli su u afirmaciji prvih poslijeratnih bh. selekcija.

    - Taj ponos i tu privilegiju nije imao svako. Ja sam veoma ponosan na to da sam imao priliku iz moje Iskre i klubova u kojim sam igrao, od Essena, Wuppertala, Fortune, da imam privilegiju i čast u postojanju i osnivanju Nogometnog/Fudbalskog Saveza Bosne i Hercegovine. Takvu privilegiju da igraš za svoju zemlju u nastanku je nešto što mi daje za pravo da kažem da je jedno kad gledaš utakmicu reprezentacije i slušaš himnu, ali biti na terenu i predvoditi reprezentaciju je nešto posebno, otkriva Vlatko Glavaš.

    Trenerski angažmani vodili su ga kroz brojne klubove u BiH i inostranstvu, a bio je i trener u A reprezentaciji Bosne i Hercegovine, te kasnije pomoćnik selektora. Pored toga, Vlatko Glavaš danas djeluje i kao poslanik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, gdje se bori za napredak bosanskohercegovačkog sporta i društva u cjelini.

    U ovoj epizodi, saznajte kako je izgledao njegov fudbalski put od početaka u Iskri, decenije igranja u Drugoj Saveznoj ligi pa sve do Bundeslige i reprezentacije. Otkrio nam je kako je završio u Njemačkoj, šta mu je reka

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Milorad Dodik se - prije koji dan - u Zvorniku pojavio u pratnji do zuba naoružanih specijalaca, Nenad Stevandić likuje što je iz Beograda do Zalužana promijenio nekoliko prevoznih sredstava, a granicu prešetao u Malom Zvorniku, Radovan Višković se najbolje osjeća u Banjoj Luci, na čijim je ulicama upadljivo povećan broj policajaca. Za ovim trojcem je raspisana centralna potjernica jer su se odbili odazvati pozivu državnog Tužiteljstva koje protiv njih vodi istragu zbog sumnje da su izvršili krivično djelo - napad na ustavni poredak.

    Premijer Vlade Republike Srpske, predsjednik Narodne skupštine i entitetski predsjednik su zajedničkim snagama - predlaganjem, iniciranjem usvajanja i potpisivanjem ukaza o entitetskim zakonima kojima se zabranjuje rad državnih institucija, Tužiteljstva Bosne i Hercegovina, Suda Bosne i Herecegovine, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, te sigurnosnih agencija na prostoru ove administrativne jedinice - krenuli u avanturu secesije, koju žele dodatno opečatiti novim entitetskim sustavom koji na svojim počecima uvažava Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, a negdje pri kraju govori o stvaranju entitetske vojske i mogućnostima njezina ujedinjenja - kao i entiteta - sa državom Srbijom.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović advokat, univerzitetski profesor i vrsni poznavatelj ustavnog prava dr. Nedim Ademović.

    Kako definira aktualnu krizu u Bosni i Hercegovini? Šta se želi postići - pravna nesigurnost, destabilizacija zemlje ili naprosto anarhija?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Adnan Muminović, ekonomista, edukator i društveni kritičar, rođen je 1987. godine u Sarajevu - i kako sam ističe, prekasno za jugonostalgiju, a isuviše rano da bi slijepo volio svijet i društvo u kojem živi, gost je O prostoru sa Zecom i Vukom.

    Ovaj optimista, ne iz uvjerenja, nego po izboru, diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje trenutno radi kao docent. Kao Chevening stipendista, magistrirao je socijalnu psihologiju na London School of Economics and Political Science. Radio je kao ekonomski savjetnik za mnoge lokalne i međunarodne institucije. Autor je inkrementalno.blog koji je pokrenuo u ljeto 2019. godine i, i dalje govori da je to vjerovatno najhrabrija stvar koju je ikada uradio i to iz želje da u ljudima probudi radoznalost i želju za čitanjem jer je čitanje beskrajno važno.

    - Postao sam opsjednut pitanjem rizika i razvio tu misao, u kojem mi kao društvo strašno izbjegava rizik. Samo sigurica, ne talasaj i nek' ne puca. Sve to ima svoju genezu koja je prirodna i razumljiva. Koju god poru života da pšogledate vidjet ćete koliko je rizik važan i koliko je bolan njegov nedostatak. Svako zdravo društvo zahtjeva određenu dozu rizika, mi toga nemamo. Možda najbolji dokaz da nemamo, je da pitate mlade ljude šta bi željeli da rade u ovoj državi. Postoje podaci koji govore da bi oni voljeli da rade u javnom sektoru u državnim preduzećima. To je nestvarno. Svugdje u svijetu mladi žele u garaži nešto da pokrenu, da programiraju, a kod nas žele posao u državnim preduzećima. Bez rizika nemate ni ekonomskog razvoja, kaže Adnan.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Kod našeg Elvira Lakovića, zakletog slobodnjaka, feministe i čovjeka potpuno neopterećenog bilo kakvom vrstom formi koje se u našem društvu “podrazumijevaju”, ovog petka stiže Ana Poznanović, svestrana umjetnica poznata po radu u glumi, komediji i književnosti, koja kroz svoje djelovanje istražuje izazove i iskustva savremene žene u potrazi za ljubavlju i samoprihvatanjem.

    Svoja iskustva, na daskama koje život znače, Ana dijeli sa širokim auditorijumom i to kroz monodramu “Ako sam žena nisam konj”, koja je pronašla put do srca publike širom regiona, Evrope, pa čak i daleke Australije gdje je nedavno imala turneju. Ana je i autorica romana “Vrati se mami, siso” u kojem kroz humor i iskrenost oslikava izazove s kojima se suočavaju žene danas.

    Baš kao i glavna junakinja romana, Hana, Ana je “objavila rat” društvu koje joj stvara pritisak da se uda i skrasi, pa je u razgovoru sa Lakom podijelila nešto neobično.

    - Kad sam bila u Australiji, na aerodromu je bila neka akcija za pomoć životinjama. Za neku malu sumu kupiš narukvicu i novac od prodaje ode rezervatu u kome su slonovi i sad kad me na slavi pitaju kad će muž i djeca, ja im kažem: “Usvojila sam slona!”. Neka se malo donosi voda i šećer familiji. Slon ima i ime, Najsula. Ja sam ponosna mama Najsule i sad kad me pitaju gdje ti je mala, ja kažem: “Eno je na školovanju u inostranstvu.”. Sljedeće godine upisujem je na balet, pa strani jezik, kao i svaki roditelj, šaljivo je ispričala Ana.

    Ovu Beograđanku, hercegovačkih korijena, slučajno rođenu u Užicu, ljubav bez happy enda zauvijek je povezala sa Sarajevom, ali bez loših završetaka, kaže, komedije ne bi ni bilo. Priznaje kako na putu pronalaska “onog pravog” žena doživi sve i svašta.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U novoj epizodi Oslobođene o kuhanju i životnom zakuhavanju! Naš gost je Vjekoslav Kramer, naš prvi i najpoznatiji TV kuhar, čovjek britkog uma i bez dlake na jeziku. Iako je široj javnosti poznat po kulinarskim emisijama, sada ćemo ga upoznati iz druge perspektive.

    Vjeko, poznat po svom optimizmu i iskrenosti, osvrnut će se na važnost prijateljstva u životu svakog pojedinca. S Brankicom će pričati o tome koliko je važno imati ljude koji nas, ne samo podržavaju, već nas i vode u pravom smjeru kad to najviše trebamo?

    - Prijatelji su užasno važni. Ne samo kao podrška u dobrim vremenima, nego i kao ta kritična crta koju ne smijemo prijeći. Bez prijatelja koji nas guraju da budemo bolji, koji nas podsjećaju na ono što vrijedi, život bi bio puno teži. Bez obzira na uspjehe ili padove, pravi prijatelji nas neće nikad gledati kroz prizmu onoga što smo postigli, već kroz ono što jesmo i zato sam zahvalan što imam takve ljude oko sebe, kazao nam je Vjeko.

    Prije 13 godina se prvi u BiH javno deklarisao kao homoseksualac. Kako je ta odluka utjecala na njegov život i karijeru? Koji je to trenutak prelomio sve barijere i kako je reagovao njegov najbliži krug ljudi, uključujući mamu?

    - Davao sam intervju toj novinarki i pitanje je bilo jednostavno - "Jesi li gej?", i odgovorio sam iskreno, jesam. Ako sam tada bio zabrinut zbog toga kako će ljudi reagovati, nisam ni mogao pretpostaviti da će se sve dogoditi baš u trenutku inauguracije Baracka Obame. Bilo je to društveno prijelomno vrijeme, a moja priča je, umjesto da bude samo obična tema, postala naslovnica. I to na način koji nisam očekivao - mama je to vidjela na kiosku. Nije bilo lako, ali kroz sve to sam naučio puno o hrabrosti, iskrenosti i pravdi, prisjeća se Vjeko.

    Podijelio je i mišljenje o važnosti socijalne osviještenosti društva i kako prava pojedinih grupa, poput gay i queer populacije, ne mogu postojati bez zaštite drugih ranjivih skupina. Kakav je njegov stav prema feminizmu, pravima životinja i zašto je važno da se borba za prava vodi po pravom redoslijedu?

    - Kada govorimo o pravima, mislim da moramo biti odgovorni i paziti na sve - ne samo na gay prava, već i

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Nakon stupanja na snagu Odluke o najnižoj plati u 2025. godini evidentan je porast broja poziva građana, e-mail upita, kao i poruka putem društvenih mreža upućenih Vladi Federacije BiH i drugim federalnim institucijama o mogućim nepravilnostima u ostvarivanju prava radnika. Poslodavci nezadovoljni, radnici (ne)zadovoljni, ali prijavljuju otkaze, ukidanje toplih obroka te druge vrste nepravilnosti.

    Kakva je ekonomska situacija u našoj zemlji, kako će se dalje razvijati situacija i šta nam donosi dolazak Donalda Trumpa na predsjedničku poziciju u SAD-u, ispričao nam je Faruk Hadžić, doktor ekonomskih nauka, dekan i predavač na SSST-u. Hadžić je makroekonomski analitičar, bavi se analizom ekonomskih pokazatelja, daje stručna mišljenja i prijedloge vezano za ekonomiju u BiH, tako da je savršen gost za novu epizodu podcasta Životna škola.

    Ekonomska kriza se polako širi Evropom, u Njemačkoj nije najzavidnija situacija, već se drugu godinu zaredom nalaze u recesiji, a bitno je napomenuti i da je ova država naš najveći uvoznik. Šta to poručuje ljudima, gdje je naša ekonomija u odnosu na regiju, pa i Evropu i svijet?

    Hadžić je nekoliko puta upozoravao javnost na moguće probleme sa kojima ćemo se suočiti (i suočavamo se), predvidio je i rast cijena, ukazivao na posljedice neuvođenja ekonomskih reformi i ekonomske nepismenosti društva.

    - Uopšte nisam iznenađen, u jednom postu sam i najavio da će doći do rasta cijena i to stanje će trajati. Ne može se tu ništa preko noći promijeniti, to nije ta vrsta događaja kakvu smo imali kada je bila pandemija covida. Nemate osjećaj da će se preko noći 20-30.000 radnika otpustiti. U pandemiji je bilo 26.000 otpuštanja za 46 dana. Ovdje će mnogi pokušati prebaciti teret poskupljenja, ako ne, to će njima smanjiti prihode, neko će kupovati, neko neće. Ovo sve sada što se dešava su posljedice. Možda minimalna plata nije glavni u

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 57. epizodi predstavljamo vam novo pojačanje FK Sarajevo, povremenog reprezentativca BiH i stasitog defanzivca sa bogatim premijerligaškim i internacionalnim iskustvom. Gost podcasta (IN)Direkt je Renato Gojković.

    Rođen je 1995. godine u Tuzli, gdje je i načinio prve fudbalske korake u FK Sloboda. Ispadanjem Slobode u Prvu ligu, Gojkoviću se otvaraju vrata seniorskog fudbala. Slijedi prelazak u NK Čelik Zenica, gdje postaje standardan član prvog tima i skuplja dragocjeno iskustvo u Premijer ligi BiH.

    Ambicije i kvalitet brzo ga odvode van granica BiH te u ljeto 2015. godine stiže u NK Istru 1961, da bi se nakon tri sezone u Hrvatskoj otisnuo u Albaniju i potpisao za Partizani. Godinu dana poslije, vraća se u domovinu, potpisuje za Zrinjski i bori se za minutažu uz Jakovljevića, Barišića i Barbarića.

    Nakon vrhunca pandemije koronavirusa, Gojković traži novi izazov i pronalazi ga u Orenburgu. Tu provodi četiri sezone, dvije u drugom te dvije u prvom rangu ruskog nogometa. Svojim igrama zaslužuje i poziv u A reprezentaciju, upisuje četiri nastupa i ostvaruje svoj dječački san.

    Nakon Rusije, uslijedila je kratka avantura u Izraelu gdje igra za Maccabi Petah Tikvu, a početkom 2025. godine Gojković se vraća na bh. terene. Svojim igrama na početku ove proljetne polusezone već osvaja srca navijača tima sa Koševa i pokazuje da može biti lider i vrijedno pojačanje kluba.

    Kazao nam je i kako izgledaju njegovi dani pred utakmice.

    - Ako je utakmica u subotu, od utorka pokušavam da uskladim svoju prehranu, svoj odmor, svoj san, sve da pripremim za utakmicu koja dolazi u subotu jer to je nešto glavno za mene. Trenutno sam u Sarajevu zbog tih utakmica, nisam došao ni da obilazim grad ni da jedem ćevape, otkriva nam Gojković.

    Sa Gojkovićem smo razgovarali o fudbalskim počecima u

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Veličanstveni skup u Beogradu odjeknuo je planetom. Impozantni snimci rijeka ljudi koji su preplavili srbijansku prijestonicu nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Arhiv javnih skupova procijenio je da se okupilo između 275. i 325.000 ljudi, ostavljajući mogućnost da je broj bio i veći, MUP Srbije izbrojao je 107.000 demonstranata: srbijanski studenti od 3. novembra prošle godine traže da institucije rade svoj posao, kako bi se ustanovili i kaznili odgovorni za nesreću na Željezničkoj stanici u Novom Sadu gdje je 15 ljudi izgubilo živote.

    U našoj zemlji, radu institucija se protivi Milorad Dodik. Predsjednik Republike Srpske, lider SNSD-a, osuđenik u Sudu Bosne i Hercegovine zbog kršenja odluka visokog predstavnika, sa svojom većinom u Vladi i Narodnoj skupštini štanca zakone kojima zabranjuje rad državnih organa u entitetu, prošle je sedmice izglasao i nacrt novog ustava Republike Srpske koji praktično negira i Ustav BiH i Dayton - u svakom pa i najizvornijem obliku. Nastojanja poslanika opozicije da urazumi predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, završila su praktičnom primjenom sile - obezbjeđenje je opozicionare ispratilo iz sale.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović dr. Milan Miličević, predsjednik SDS-a i načelnik opštine Teslić.

    Kuda ide Milorad Dodik, šta on hoće, je li on spreman na novi rat? Šta ovaj tim pravi od RS-a?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razbija mitove - treba li ležati kada se razbolite i da li mast na prsima pomaže kod kašlja, a mitove razbija mr. sci. med. prim. Gorana Krstović specijalistica pneumoftiziolog.

    Doktorica Krstović nam je odgovorila na najčešća pitanja, koja nas sve zanimaju, a vezana su za naša pluća, disanje, zagađnje zraka i zdravlje generalno.

    Kaže da se uvijek kreće od osnovnog pitanja, „Pušite li?“. Ljudi često ne razumiju zašto je pušenje štetno za njihovo zdravlje, a ističe da godišnje u svijetu umre više od šest miliona ljudi od posljedica pušenja, a više od jedan milion premine od posljedica pasivnog pušenja.

    Pored ovih poražavajućih podataka dr. Krstović upozorava i da nam djeci otkazuju pluća jer su djeca uglavnom najčešći korisnici električnih cigareta.

    Također, dr. Krstović nam je otkrila i da različite vrste masti na prsima ne pomažu kod kašlja i otežanog disanja, ali je zato otkrila šta pomaže.

    - Kretanje je jednostavno lijek za sve, sve dobre hormone pokreće, pogotovo ako odemo u prirodu, udišemo taj vazduh. Sada je vrijeme detoksa, a jednostavno ljudi ne razumiju da su naša pluća, jetra, bubrezi i koža naši glavni detoks. A ljudi se ne kreću, ne piju vodu i ne smiju se, savjetuje dr. Krstović.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Pavle Mijović, profesor teologije na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i kolumnista Oslobođenja gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom.

    Govorio je o svojim dječjim sjećanjima na predratno Sarajevo i ratni odlazak iz grada, o životnom putu koji ga je iz Starigrada, preko Zagreba, doveo do Rima. Pričao je i o tome kako izgleda život u Vječnom gradu, vožnja Vespom i kupanje u Ostiji, a potom i o radu u BiH ambasadi u Rimu i o odluci da se vrati u Sarajevo.

    Markovinu je zanimalo kako on vidi položaj Hrvata u svom gradu, koja je geografska struktura studenata na teologiji i kako je uspio prevazići osjećaj nelagode koji ga je pratio kad je poratnih godina dolazio u grad.

    Razgovarali su o novim geopolitičkim okolnostima, o budućnosti Evropske unije i o razlozima zbog kojih evropska diplomacija posve neutemeljeno smatra Aleksandra Vučića faktorom stabilnosti.

    - Treći svjetski rat, neki teoretičari rata ili mira, niko ne očekuje da bude globalan, on se događa lokalizirano. Primjer je genocid u Gazi, imamo tri godine Ukrajine, čitav Bliski istok, neriješene Libiju i Siriju... Određeni ratni sadržaj je prisutan u svijetu, mislim da je to tipologija trećeg svjetskog rata, ti lokalizirani konflikti koji koriste visoku tehnologiju koji su nehumani i brutalni. Međunarodna zajednica gubi utjecaj i čini mi se da dominiraju ti atavizmi prošlosti, govori Mijović.

    Na kraju, raspravljali su i o odnosu ljevice i crkve, o kršćanskim korijenima Evropske unije i o pitanju zbog čega aktualni Papa odvlači crkvu sa zapada te zašto ga on cijeni.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Najsmješniji je “pričač najnesmiješnijih” viceva, čovjek koji širi radost duž cijelog regiona i jedan od onih dobrih duhova umjetnosti i energije kojeg svi vole. Andrija Milošević, pozorišni i filmski glumac, TV voditelj, humorista, pisac i jedan od osnivača najmlađeg pozorišta u Srbiji, gost je nove epizode podcasta Opet Laka.

    U Podgorici se rodio, u Nikšiću odrastao, Cetinje ga je odgojilo, Beograd zagrlio, a Andrija će nam u razgovoru sa Lakom ispričati koja su ga iskustva iz svakog od ovih gradova oblikovala u čovjeka i umjetnika kakav je danas.

    Ipak, zvijezda vodilja kroz cjelokupno životno djelovanje bile su riječi njegovog oca, Peke Miloševića, kojeg je izgubio u ranim tridesetim.

    - Prva misao nakon gubitka oca bila je ta da ga nisam upoznao dovoljno. Pričajte sa svojim roditeljima! Pričajte, ne znate o njima jer je biografija svakog čovjeka malo remek djelo, a mi smo takvi da to podrazumijevamo. Peko je bio specifičan čovjek, bio je tako nježni otac, zvao me je “ružo moja”. Te riječi, od jednog takvog čovjeka, bile su vrhunac nježnosti i ljubavi koje je on emitovao. Držao me onako na krilu i govorio: “Ružo moja, nikad slamku s tuđe livade, sine.”, to je ono što pamtim, emotivno je ispričao Andrija.

    Najveći uticaj na Andriju kao glumca, ostavio je profesor Boro Stjepanović, u čijoj je klasi završio Akademiju na Cetinju, a čije ga je djelovanje kasnije inspirisalo da, zajedno sa glumcem Viktorom Savićem, osnuje Teatar na Brdu, najmlađe pozorište u Srbiji na čijim daskama igraju mnogi cijenjeni glumci i stvaraoci.

    Koliko je za njega bilo važno ostvariti san o Teatru, šta je, kada se sve zbroji, u životu jedino važno? O fenomenima društva poput ekipe iz The Books of Knjige, neprevaziđene forme poslije sarajevskih New primitives-a, o crnogorskom, autentičnom humoru, fudbalu, esenciji ljudskosti, mediokritetima i idiokratiji, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcast Opet Laka, prepunoj vedrine, najljepših sjećanja i poruka koje ćete zasigurno zauvijek nositi u srcima,

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U nekom trenutku života, svako od nas suočava se s osjećajem krivice, ali kako prepoznati kada nas "grize" savjest i šta to zapravo znači?

    Marija Hadžović, psihologinja i psihoterapeutkinja će nam objasniti kako da prestanemo biti zarobljeni prošlim normama i pravilima koja nas opterećuju, a koja nas najčešće dovode do osjećaja krivice.

    Kako kaže Marija, odgoj je jedan od ključnih razloga zbog kojih žene često doživljavaju intenzivniji osjećaj krivice.

    - Odgojene smo u energiji koja nas neprestano podsjeća da nas grize savjest. Taj osjećaj počinje još u najranijem djetinjstvu, kada se kao bebe susrećemo sa emocijama poput krivice i srama, pojašnjava Marija.

    Jedan od važnih koraka u tom procesu je prestati se smatrati odgovornima za emocije drugih.

    U današnjem društvu, sve više se promovira slika žene koja je snažna, samostalna i koja se ne oslanja ni na koga. No, kako smo došli do tačke u kojoj se snažna žena često poistovjećuje sa ženom koja je sama? Marija ističe da je treći talas feminizma, iako je donio mnoge važne promjene u pravima i slobodama žena, imao i negativne posljedice na emocionalne aspekte ženskog života.

    Marija upozorava da, iako poruka "žena je snažna kad je sama", može izgledati osnažujuće, ona u sebi nosi veliku kontradikciju.

    - Usamljenost je uvijek prisutna iza te poruke jer nikome ne treba da bude sam, ali ni s bilo kim. Druga krajnost je individualizam - vjerovanje da žena može sve da postigne sama, bez potrebe za podrškom drugih, dodaje ona.

    Ljutnja je emocija koju često zanemarujemo ili potiskujemo, posebno djevojčice. Kako naučiti djecu da zdravo izražavaju ljutnju, bez straha od osude?

    - Ljutnja je veoma važna emocija, evolucijski ključna za nas jer nam pomaže da čuvamo naše granice, identitet i integritet. Međutim, društvo često nije sklono da je prihvati, pa tako i djevojčice često ne smiju biti ljute. Majkama je važno da prvo dopuste sebi da izdrže ljutnju svog djeteta jer često nije problem u tome što djeci ne dopuštamo da se ljute, već u tome što nas njihova ljutnja uznemirava, objašnjava Marija.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...