Avsnitt

  • Send us a text

    Spremite se za priču o čovjeku koji je, gdje god da je igrao, ostavljao je srce na terenu. Gost 60. epizode podcasta (IN)Direkt je Zoran Kokot, nekada klasni napadač, danas mladi trener čije vrijeme tek dolazi.

    Rođen 28. juna 1985. u Sarajevu, Kokot je prve fudbalske korake napravio u OFK Kasindo čijim gašenjem prelazi u kadetsku selekciju FK Slavija, kluba kojem se vraćao kao da ga povezuje nevidljiva nit. Njegova borbenost i ustrajnost vodile su ga od Kanade, preko belgijskog KSK Beverena, pa sve do iranskog Mes Sarcheshmea i crnogorske Mladosti s kojom je osvojio titulu prvaka. Ipak, u Bosni i Hercegovini najjači trag ostavio je u Željezničaru, gdje je za samo jednu sezonu postao miljenik Grbavice, a u historiju kluba upisao se pogotkom u pobjedi protiv Ferencvárosa, kojom je Željo stigao do naredne runde kvalifikacija za Evropsku ligu i dvomeča sa Standard Liegeom.

    - Igrati za Želju ne može svako. To je stvarno klub broj jedan u BiH i to svi znaju, htjeli priznati ili ne. Nosiš taj dres, taj ambijent doživiš i svojom igrom sam doživio priznanje iz prostog razloga. Za takve klubove se ne navija, oni se vole i oni su to prepoznali u meni. Debitovao sam protiv Olimpika sa dva gola i vidjeli su ljudi da ja nisam čovjek koji će povući nogu ili glavu u duelu. Ljudi to prepoznaju i ne možeš ti navijača puno prefarbati. Bez obzira što on neće puno o taktici pričati i ko gdje treba da se kreće, vide svi fudbal, kaže Kokot.

    Na bh. terenima, nosio je i dresove Olimpika, Viteza, Zvijezde Gradačac i Travnika. Iza Kokotove impresivne statistike na terenu stoji nevjerovatna upornost i kada se činilo da je karijeru priveo kraju, ponovo je obukao kopačke te odlučio da zaigra za lokalni Famos Vojkovići sa kojim je izborio promociju u drugi rang bh. fudbala. Nastavio je raditi u klubu kao trener i pokazao da pravi zaljubljenici u fudbal rijetko kada kažu konačno zbogom voljenoj igri.

    U najnovijoj epizodi (IN)Direkt podcasta, Kokot otkriva kako je, pore

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Nema kraja skandalima u režiji Milorada Dodika. Bjegunac od državnog pravosuđa i lice s potjernice u petak je - uz pomoć MUP-a Republike Srpske - onog istog koji ga čuva od hapšenja, protjerao njemačku ministricu za Evropu i klimu Annu Lührmann. To je, valjda, trebao biti njegov odgovor na odluku zvaničnog Berlina - koju prati i Austrija - da uvede sankcije predsjedniku RS-a, premijeru entitetske vlade i predsjedniku Narodne skupštine zbog nasrtaja na Ustav Bosne i Hercegovine. Dodik i njegovi ađutanti Radovan Višković i Nenad Stevandić oglušili su se čak i o upozorenje MUP-a RS-a da za izdatu naredbu nema ama baš nikakvog razloga, s obzirom da je ministrica Lührmann uredno najavljena, čak su znali i njen raspored: u Banju Luku je otišla s ciljem da se sastane s predstavnicima SDS-a i PDP-a, za Dodika mrskim opozicionarima koji umjesto secesije u njegovoj režiji biraju mir i napredak Bosne i Hercegovine na evropskom putu. Ove dvije partije, pojačane Listom za pravdu i red Nebojše Vukanovića, trebaju zamijeniti SNSD i Dodikovu družinu u državnoj vlasti.

    Trojka iz RS-a i u Narodnoj skupštini istrajno se protivi kršenju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović neformalni lider trojke iz Federacije, predsjednik Naroda i pravde i državni ministar vanjskih poslova Elmedin Dino Konaković.

    Je li Evropa svjesna Dodikove spremnosti da ponovi devedesete?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Saknas det avsnitt?

    Klicka här för att uppdatera flödet manuellt.

  • Send us a text

    Gost podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom je Hasan Ćemalović, ugledni bosansko-hercegovački arhitekt ili, kako ga Amir Vuk Zec naziva, doajen bh. arhitekture. Rođen je u Mostaru 1947. godine. Studij arhitekture je završio na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu 1971. godine, a na istom fakultetu radio je kao asistent na katedri za projektovanje u periodu 1976 - 1986. godine. Od 1986. do 1992. godine bio je direktor Zavoda za studije i projektovanje “Dom”. U toku rata organizovao je i vodio projekat “WARCHITECTURE - Urbicide - Sarajevo”, koji je promoviran 1994. godine u centru George Pompidou, u Parizu. Ćemalović je kao tadašnji predsjednik jedan od najzaslužnijih za opstanak Asocijacije arhitekata Bosne i Hercegovine u ratnom periodu.

    Autor je brojnih nagrađenih i realiziranih projekata među kojima se ističu zgrada Aerodroma Sarajevo, stambena zgrada “Ledara” u Mostaru, te Sportsko Rekreativni centar “Mejdan” u Tuzli.

    - Ja tada, mladi arhitekta od 35 godina, dođem u takvu priliku - slučajno. Dom je već pun projekata za Zimske Olimpijske igre 1984. godine - a šta to znači, sve od Skenderije, pošte i drugih pratećih objekata već je u Domu, već se radi i moj kolega Neštković je već dobio kuću za novinare na Mojmilu da radi. E sad, kako će rasporediti, pošto sam ja mlad. Spoje oni mene i Kiću da radimo zajedno taj objekat. A to je bila Olimpijskog komiteta zadnja odluka. To je u dlaku donijeta odluka da tu ostaje aerodrom jer bilo je govora da se prebaci na Sokolac. Samo ima jedna pista na koju mogu sletjeti avioni i sa iste te piste poletjeti. Znači osam operacija u jednom satu, prisjeća se Ćemalović.

    U novembru 2019. godine u Vijećnici u Sarajevu je održana promocija monografije “Arhitekt Ćemalović” autorice Aide Husetić, koja obuhvata Ćemalovićevu projektantsku djelatnost od 1972. do 2014. godine i, kako sam Ćemalović kaže, u monografiji nema ništa što se tiče vrednovanja arhitektonskih objekata, ona jednostavno predstavlja registar kroz vrijeme.

    Podcast je započeo razgovorom o projektu d.i.a.spona. Kako sam Ćemalović kaže to je njegov najvažniji projekat čiji je cilj da se okupe arhitekte školovane u Sarajevu ili, kako je

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Zahvaljujući prepoznatljivom glasu koji doseže do velikih visina, ali i vedrini, pristojnosti i iskrenosti koju je publika, još na njegovim počecima, prepoznala, danas puni klubove, ali i velike koncertne dvorane. Ovog petka u podcast Opet Laka stiže jedan od najuspješnijih mladih bh. muzičara - Mirza Selimović.

    Dva muzičara su, naravno, najviše razgovarali o muzici, ali i o tome koliko se ona kroz godine promijenila. Sporna je, kažu, tematika onoga što se danas zove trepom - oružje, droga, parfemi, satovi.

    - Ko god je slijepo pratio trendove, nije dobro završio. Uvijek treba imati nešto svoje. Ne razumijem se pretjerano u trep i postoje pjesme koje nisu isključivo takve, ali smetaju mi one u kojima se non-stop pjeva o parfemima, o skupim autima, pa, uslijed toga, omladina malo zaluta i misli da je život Fendi, Guči i Armani. Samo se pjeva o nekim markama, to mi je totalno bezveze, ali to je nešto što može kratko da traje i da prođe, ispričao je Mirza.

    Ovaj rođeni Srebreničanin, istim kvalitetom uspijeva otpjevati “od Nirvane, do Silvane”, međutim, dugo godina je imao “prokletstvo drugog mjesta” koja je osvajao na različitim muzičkim takmičenjima, sve do 2014. godine, kada je odnio pobjedu u takmičenju “Zvezde Granda”.

    Zahvalan je, kaže, na svim iskustvima koja su mu takmičenja donijela, ali, kao i svaki početak, ni njegov nije bio lak. Potrebno je puno više od dobrog pjevanja i dobre pjesme.

    - U ovom poslu se mora poklopiti dosta toga, a sve je splet nekakvih okolnosti i sreće, da sretneš prave ljude u pravom momentu. Meni su se te pjesme, koje su moji najveći hitovi, desili slučajno. “Boliš me”, moj najveći hit, moja lična karta, desila se tako što su Saletu Tropiku, koji je pisao muziku za tu pjesmu, trebale pare da završi neki krov. U tom trenutku sam uzeo tu pjesmu, iako nisam imao love da platim, već sam morao posuditi pare - cirkus. U tom momentu sam stvarno vjerovao u to što radim, u to što je stiglo u moje ruke, prisjetio se Mirza.

    Po prvi put javno, Mirza je ispričao i šta se to dogodilo u takmičenju “Zvijezda možeš biti ti” u kojem mu je “oduzeto”, sigurno zasluženo, prvo mjesto.



    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U novoj Oslobođenoj razgovarat ćemo o svijetu ženskog poduzetništva, investicija i izazova sa kojima se žene suočavaju na poslovnom i ličnom planu. Maja Miljević, poduzetnica i Aida Olević Maljević, urednica magazina Ljepota i zdravlje, dvije izvanredne žene koje su svojim radom pomjerile granice, podijelit će svoja iskustva i mišljenja na temu uspjeha, padova i prepreka koje ženama stoje na putu ka ekonomskoj neovisnosti.

    Kako je Maja prošla put ka prvoj investiciji, razbila vlastita uvjerenja i izazove s kojima se susrela na tom putu? Iz njenih riječi saznajemo kako je naučila da investitori ne ulažu samo u proizvode i biznis planove, već u ljude i njihovu viziju.

    - Kad pogledam svoj put do investicije, mogu reći da je sve počelo s uvjerenjem koje sam imala kao Maja iz Banja Luke - da investicije za nas jednostavno nisu dostižne. Moje iskustvo sa start-upovima koje sam mentorirala pokazalo mi je da je lako pomoći drugima doći do investicija, ali kad sam to pokušala za sebe, shvatila sam da postoji nešto što nismo radili ispravno. Onda sam se zapitala: "Šta mi to radimo loše?". Rješenje je bilo jednostavno - bez emocija, moramo jasno definisati koji problem rješavamo i kako to možemo predstaviti investitorima, kaže Maja.

    Aidu Olević Maljević svi znaju kao urednicu magazina Ljepota i zdravlje, a manje poznata stvar da je ona i investitorka koja je uložila baš u Majin biznis.

    - Proces donošenja odluke da investiram u Hexagon bio je zapravo vrlo jednostavan, iako nisam odmah imala ideju da ću investirati. Prvo sam željela nešto raditi s Majom jer me oduševila njena strast i ideje. Uvijek me privuče kod ljudi kad "gore" za nečim. Kasnije, kada sam postala članica board-a Hexagon Design-a i bolje se upoznala s poslovnim procesima, shvatila sam da se to podudara s mojim vrijednostima i onim što radim u svojoj kompaniji. Na početku sam Maji rekla da ću biti tu ako bude razmišljala o partnerstvu, a kad je došao trenutak da je podržim, predložila sam joj da investiram. U tom trenutku sve mi se posložilo i osjećala sam da je to pravi korak, kaže Aida.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U novoj epizodi Životne škole saznat ćemo šta je ključno pri zapošljavanju i kako se trebaju birati zaposlenici, kako se nositi sa stresom i o poziciji žena u bh. biznisu. O svemu ovome govori Zvezdana Žujo, direktorica agencije Communis Sarajevo.

    Agencija Communis Sarajevo, na čijem je čelu Zvezdana, nezavisna je full-service agencija koja danas predstavlja jednu od vodećih u Bosni i Hercegovini.

    Zvezdana već gotovo tri decenije oblikuje svijet oglašavanja u BiH. Njena karijera započela je u jednoj od tada najeminentnijih agencija - Saatchi & Saatchi u Beogradu. Četiri godine kasnije, Zvezdana je donijela hrabru odluku i preselila u Sarajevo kako bi osnovala Saatchi & Saatchi Sarajevo. Iako je planirala da ostane samo dvije godine, u Sarajevu je već 28.

    Lider je, ali kaže da i lideri trebaju znati kada se povući, kada pustiti svoje zaposlene da preuzmu inicijativu i olakšati im posao. Pogotovo ako su mlađi jer mlađi ljudi imaju drugačije vizure, savjetuje Zvezdana.

    Posvećena je i razvoju ženskog liderstva. Već dvije godine aktivno učestvuje u Ženskoj Mentorskoj Mreži, koju organizuju Addiko banka Sarajevo i Deloitte Sarajevo, a od osnivanja je i članica Woman.Comm-a. Njeno zalaganje za osnaživanje žena u biznisu ogleda se i kroz predavanja na Festivalu Savremene Žene u Tuzli, gdje učestvuje već dvije godine.

    Kaže da u BiH ima jako puno žena na vodećim pozicijama, ali ona nije za to da žene, pošto-poto, moraju biti na pozicijama, te dodaje da je mnogo onih koje se osjećaju dobro u sjenci svog supruga. Zašto maltretirati žene da budu karijeriste, ako to one ne žele? Zašto se pojam domaćice toliko degradirao?

    - Nisam za to da pošto-poto na određenim pozicijama moraju da budu žene. Hajde da se ne lažemo. Ima žene koje se jako ugodno osjećaju u sjenci svog supruga i to im savršeno odgovara, i njoj i njemu. Zašto sada maltretirati tu ženu da bude ambiciozna ako to ona nije? Zašto žene koje uživaju da prave turšiju ne mogu to da rade? Da im to bude domaći zadatak, a ne da im bude domaći zadatak da rješavaju neka vanserijska pitanja kompanija, g

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 59. epizodi (IN)Direkt podcasta, odlučili smo napraviti iskorak i ugostiti Mensura Sinanovića, fudbalera čije ime možda nije glasno odjeknulo na velikim stadionima, ali čija priča odiše hrabrošću, odlučnošću i onom životnom prizemnošću u kojoj se svi možemo prepoznati.

    Sinanović, rođen 2. novembra 1983. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, još kao dječak doživio je da mu rat preokrene djetinjstvo i odvede ga u izbjeglištvo u Tuzlu. Tamo je u nekadašnjem premijerligaškom klubu Zmaj od Bosne napravio prve fudbalske korake i naučio da se za svaku loptu, i u sportu, i u životu, mora boriti iz sve snage.

    Nakon rata, vraća se sa porodicom u rodno Brezovo Polje, gdje stiče iskustvo u lokalnim ekipama Jedinstvo 108 i Graničaru, svom matičnom klubu. Njegov talenat ubrzo se prepoznaje, pa odlazi na probu u sarajevski Željezničar. Ispostavit će se da je to bila prekretnica: odličan start, deset utakmica, dva pogotka i pet asistencija – statistika koja je obećavala. Ipak, niz loših odluka i nesuglasice unutar i oko kluba onemogućili su mu da zablista u punom sjaju.

    - Imponuje mi kad kažu, igrao je za Želju. Utakmica – utakmica. Bio si tu, značio bio si dio nečega. Željo je bio veliki izazov i veliki zalogaj za mene. Drago mi je da sam igrao, ali možda je to bila velika greška što nisam prvo otišao u manji klub. Željo je mnoge potrošio i propalo je boljih igrača od mene koji se nisu dokazali u Želji i poslije napravili karijere.

    Odlučuje se na odlazak u Austriju i niželigaški klubovi Kottingbrunn, Slovan HAC i Wiener Linien postali su njegov dom narednih godina. Povratak u BiH obilježava kratkom avanturom u Slobodi Tuzla. Nastupa i za FK Izbor Brčko, Jedinstvo Brčko i vraća se u matični Graničar Brezovo Polje. Teška povreda mu pomaže da donese konačnu odluku o okončanju svoje fudbalske karijere. Od tada, Mensur svojim primjerom dokazuje da život nakon profesionalnog sporta može biti ispunjen na najrazličitije načine – danas radi u školi u Brčkom i ljeti vodi bar uz rijeku Savu, ostajući uvijek uz svoju porodicu i zajednicu. Njegov put svjedoči o tome kako se iz male sredine može stići do velikih snova, pa iako ga je sudbina često isk

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    I ovaj je Bajram donio radost praznika muslimanima diljem svijeta, posebno obradovao djecu i nagradio postače, koji su sveti islamski mjesec proveli u ibadetu, posvećujući se duhovnom pročišćenju, zajedništvu i solidarnosti. Ramazanski bajram -naročito u bošnjačkoj tradiciji - ima naglašen porodični značaj, vrijeme je to namijenjeno najbližima, provodimo ga u svojim domovima, obilasku rodbine i bliskih prijatelja, a odlukom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini njegov drugi dan posvećen je sjećanju na one koji su živote dali braneći ovu zemlju.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović sarajevski muftija, dr. Nedžad Grabus.

    - Da nema ovakve zemlje trebalo bi je izmisliti. Postoje veoma dosadne zemlje na ovom svijetu, a BiH nije ta, kaže muftija Grabus.

    Koja je bajramska poruka sarajevskog muftije? Kako vidi budućnost Bosne i Hercegovine?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Kada pomislimo na nekog doktora, obično ga zamišljamo u bijelom mantilu i sa stetoskopom. Međutim, ono što je važnije je da uz doktora uvijek bude medicinska sestra. Bez nje, doktor ne postoji, kaže nam u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu nego dr. Edin Begić, kardiolog.

    Dr. Begić liječi sve bolesti srca, osim onih ljubavnih, i razotkriva neke od najvećih mitova vezanih za kardiovaskularni sistem našeg organizma. Kao npr. da vino ipak nije dobro za srce i da na alkohol trebamo imati nultu toleranciju, kao i na cigarete, naravno. Sportsko srce nije toliko često i dijabetes je mnogo opasan za zdravlje srca i krvnih žila. Znate li i da, ako bi čovjek živio dovoljno dugo, svako bi imao neki oblik malignog oboljenja?

    Mnogo toga novog i zanimljivog za čuti i naučiti. Dr. Begić nam je otkrio i koje su to četiri naizgled banalne stvari koje sprečavaju srčani udar koji je glavni uzročnik smrti u našoj zemlji.

    Je li realno da se jedan doktor može posvetiti svakom pacijentu, od njih 50 koliko mu u toku jednog radnog dana dođe, ako pacijentu treba 30 minuta da se smiri kako bi mu se samo izmjerio pritisak? Trebamo li se čuditi nepovjerenju koje pacijenti imaju u ljekare? Odgovor na sve je, NE.

    - Svaki ljekar dnevno gleda veliki broj pacijenata. Ja sam proveo dosta vremena po ovim razvijenim zemljama gdje ste vi limitirani na šest pacijenata dnevno. Ljekari mogu raditi i popodne ako urade svoj fond šest pacijenata dnevno i osiguranje plaća i te ustanove popodne. Ja u prosjeku pregledam 50 pacijenata svaki dan. Mene je strah greške i molim se da ta greška ne bude velika. Nije normalno da nas dvojica porazgovaramo, nije normalno da zadobijete povjerenje pacijenta. Vi to ne možete dobiti za dvije minute. Prvi ja ne bih pristao. Mi svi radimo razne nalaze, CT, magnete, ultrazvuk svakog segmenta tijela, ali šta to donosi pacijentu? Da li će taj nalaz biti vodilja za bolji tretman? Nije smisleno da se snima sve. Da li gospođa od 88 godina treba raditi CT krvnih žila srca jer meni kaže knjiga - ona ima sigurno kalcifikate. Koja je smislenost toga? Ili da analiziramo propadanje hrskavice koljena. I kad čovjek to vidi, sve u sv

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Varja Đukić, dramska prvakinja Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice, vlasnica knjižare Karver i pokretačica festivala “Odakle zovem”, gostuje u novom izdanju podcasta U kontru sa Draganom Markovinom.

    Varja je stekla slavu kao studentica druge godine Studija glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, kada je igrala u filmu „Variola vera“ u režiji Gorana Markovića i dobila nagradu za najboljeg debitanta na Jugoslovenskom filmskom festivalu u Puli, nakon čega su se uloge samo nizale.

    Govorila je o svom zagrebačkom djetinjstvu te beogradskim godinama studija i djelovanja u tom gradu nakon što je postala profesionalna glumica. Kako je doživjela uspon nacionalizma u Srbiji generalno, kao i u tamošnjem pozorištu? Zbog čega je nisu doticale sve religijsko-historijske teme u teatru osamdesetih i kako joj je bilo igrati u “Varioli veri” Gorana Markovića?

    Dragan je sa Varjom razgovarao i o tome zbog čega je i na koji način Crna Gora i tamošnja situacija marginalizirana u regionalnoj javnosti te kako se zbog toga osjeća, što je pitanje koje očito ljude iz Crne Gore muči, posebno one, koji su poput Varje osviješteni, upoznati s kulturom i prošlošću te svjesni kompleksnosti prostora s kojeg dolaze i njegovog multikulturalizma.

    Otvorili su na kraju i temu situacije u Crnoj Gori posljednjih godina, pitanje odnosa prema Dubrovniku i Bošnjacima devedesetih godina te kako je Cetinje podnijelo tragedije koje su se dogodile u tom gradu i o desantnom ustoličenju novog patrijarha na Cetinju.

    - Ne mogu da zaboravim da policija ide kroz Podgoricu i štiti momke koji uzvikuju "Nož, žica, Podgorica". To je potpuno pomračenje. Gledam sad kako ove specijalne jedinice imaju nekakav znak, logo Karađorđevića i kako uzvikuju pjesme Beogradskog sindikata. To je nešto što tačno govori o toj namjeri da jedan prostor, koji je multietnička sredina, gdje imamo itekako tu nekakvu tradiciju nekakvog građanskog društva koje stalno levitira između nacionalnih cjelina, ali gdje ti moraš da osjećaš jednu mjeru intenzivne patriotske snage, odbraniš to od jedne pošasti koja stvarno sada počinje da dobija dimenzije za koje mnogi kažu da to nije bitno,

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Vjerujemo da je rijetko kojem internet korisniku promakao viralni spot za pjesmu “Iza oblaka” u izvođenju autentičnog Redžepa Redžepovića Lepog iz Novog Pazara. Vrlo brzo, ovaj muzičar je, potpuno spontano, postao nekrunisani kralj mimova. Međutim, iza ovog umjetnika jedinstvenog muzičkog pristupa i prepoznatljivog izgleda, krije se cijeli jedan život koji je odlučio podijeliti baš sa nama.

    Odrastajući u ne tako lijepim uslovima, bez prisustva i ljubavi roditelja, proveo je djetinjstvo u Novom Pazaru. Nikada se, kaže, nije uklapao. Vršnjaci su ga izbjegavali, porodici je predstavljao teret, a on je utočište pronalazio u stihovima koje je stvarao već od rane dobi.

    - Otac je radio u Zagrebu i kada je moja majka otišla kod njega, porodila se. Tako sam ja rođen u Zagrebu. Međutim, roditelji su se razveli, otac je nastavio da živi u Zagrebu, a majku sam tek kasnije vidio. Ona je bila u nekom tamo daljem gradu, živjela je svoj život. Otac je poslije tog rastanka počeo mnogo da pije, mislim da nikada to nije mogao da preboli, mene su uzeli deda i nana, i nju sam zvao majka. Nažalost, nana je umrla kada sam imao devet godina - kada je ona umrla, umro je taj cijeli moj svijet, emotivno je ispričao Lepi.

    Podršku familije nije imao. Smatrali su ga, kaže, izrodom i kao nekoga ko je u Novi Pazar doveden da im smeta. Dedu, sa kojim je odrastao, doživljavao je kao strogog, ali pravednog čovjeka, međutim, Lepom je nedostajao neko sa kim može podijeliti svoje misli i ko umije zadovoljiti znatiželju jednog djeteta.

    - Kada bih dedu pokušao nešto da pitam, nisam uspijevao dobiti odgovor. Nije se dešavalo da mi sjednemo i pričamo. Kasnije, kada sam odrastao, sklopile su se neke kockice i shvatio sam da je on bio čovjek u svojim problemima. Međutim, kako se tada nisam imao kome žaliti, negdje u sedmom razredu, nađem neku vježbanku iz petog razreda, sjećam se, one tanke, plave, sa možda desetak listova i počeo sam da pišem tu, odnosno da se žalim, da se jadam, da pričam toj svesci, prisjetio se Lepi.

    Naimaština je nešto što je Lepog pratilo cijelo djetinjstvo, a kasnije uticalo i na tok njegovog životnog puta. Upravo iz tih razloga, završio

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Gošća nove epizode Oslobođene je neko ko svojim prisustvom unosi osmijeh i radost u svaki prostor. Žena koja je, usprkos svim životnim izazovima, odlučila ne samo da preživi, već i da nas nauči kako da izađemo na kraj sa sopstvenim borbama i lakše koračamo kroz život.

    Aleksandra Simović je imala samo 18 dana kada je njena borba za bolje sutra počela. Rođena sa zdravstvenim izazovima, Saša je prošla kroz mnoge teškoće, ali iz svake životne lekcije je izvukla snagu, mudrost i pozitivnost.

    Kako je bilo odrastati uz ograničenja, ali u okruženju punom ljubavi, podrške i prijateljskih gestova? Kako su prijatelji, i oni najbliži i oni iz školskih klupa, postali kamen-temeljac života Aleksandrinog života te kako je ljubav i empatija promijenila njen pogled na svijet i učinila ga boljim mjestom?

    - Odrasla sam uz mnoge prepreke, ali nisam se često osjećala kao da me svijet ne prihvata. Iako je bilo trenutaka kada su me djeca zadirkivala zbog toga što hodam drugačije, sretna sam što sam imala izuzetne prijatelje koji su me prihvatili sa svim mojim specifičnostima. Bilo je to puno ljubavi i podrške. Iako su moja odsustva zbog operacija bila česta, osjećala sam da sam uvijek imala svoje mjesto među prijateljima, koji su se trudili da me uključe i učine ravnopravnom. Sjetim se tih malih gesta, poput toga da su moji drugari nosili moju torbu, što mi je davalo osjećaj da nisam na margini. Danas, sjećam se svih tih trenutaka sa radošću i ponosom jer su moji prijatelji bili tu kad mi je bilo najpotrebnije, kaže Aleksandra i dodaje: "Volim da kažem da me Bog obožava jer su mi na putu uvijek bili ljudi koji su mi davali snagu. Od učiteljice u vrtiću, preko učiteljica u školi, pa do razrednih starješina - svi su mi pomagali da izgradim svoje samopouzdanje, da prepoznam svoje kvalitete, gurali me da idem tamo gdje su mi snage, a nisu me gađali u Ahilove pete."

    Aleksandra, koju često nazivaju i neustrašivom, reći će nam kako savremene žene danas prepoznaju svoju unutrašnju snagu i prkose očekivanjima društva. Kroz poruku koja poziva na autentičnost, slobodu izbora i življenje

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 58. epizodi (IN)Direkt podcasta ugostili smo jednog od pionira bosanskohercegovačke reprezentacije - Vlatka Glavaša. Rođen 2. septembra 1962. godine u Bugojnu, Glavaš je prve fudbalske korake napravio u matičnoj Iskri, gdje je gotovo desetljeće nosio dres u tadašnjoj Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije.

    Karijera ga potom vodi u Njemačku, u Rot-Weiss Essen i Wuppertaler SV, a najveći trag ostavlja u Fortuni Düsseldorf, s kojom prolazi put od treće lige, preko 2. Bundeslige. U sezoni 1995./'96. debitovao je u Bundesligi i nastupio 25 puta za Fortunu, postigavši dva gola, a svoj bogati igrački staž okončao je simbolično 2000. godine, oproštajnom utakmicom protiv reprezentacije Svijeta u Sarajevu.

    U dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, Glavaš je od 1994. do 1997. godine bio jedan od ključnih igrača i dao nemjerljiv doprinos u stvaranju novog državnog tima. Njegovo iskustvo u zahtjevnim evropskim ligama, kao i nesalomivi duh na terenu, pomogli su u afirmaciji prvih poslijeratnih bh. selekcija.

    - Taj ponos i tu privilegiju nije imao svako. Ja sam veoma ponosan na to da sam imao priliku iz moje Iskre i klubova u kojim sam igrao, od Essena, Wuppertala, Fortune, da imam privilegiju i čast u postojanju i osnivanju Nogometnog/Fudbalskog Saveza Bosne i Hercegovine. Takvu privilegiju da igraš za svoju zemlju u nastanku je nešto što mi daje za pravo da kažem da je jedno kad gledaš utakmicu reprezentacije i slušaš himnu, ali biti na terenu i predvoditi reprezentaciju je nešto posebno, otkriva Vlatko Glavaš.

    Trenerski angažmani vodili su ga kroz brojne klubove u BiH i inostranstvu, a bio je i trener u A reprezentaciji Bosne i Hercegovine, te kasnije pomoćnik selektora. Pored toga, Vlatko Glavaš danas djeluje i kao poslanik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, gdje se bori za napredak bosanskohercegovačkog sporta i društva u cjelini.

    U ovoj epizodi, saznajte kako je izgledao njegov fudbalski put od početaka u Iskri, decenije igranja u Drugoj Saveznoj ligi pa sve do Bundeslige i reprezentacije. Otkrio nam je kako je završio u Njemačkoj, šta mu je reka

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Milorad Dodik se - prije koji dan - u Zvorniku pojavio u pratnji do zuba naoružanih specijalaca, Nenad Stevandić likuje što je iz Beograda do Zalužana promijenio nekoliko prevoznih sredstava, a granicu prešetao u Malom Zvorniku, Radovan Višković se najbolje osjeća u Banjoj Luci, na čijim je ulicama upadljivo povećan broj policajaca. Za ovim trojcem je raspisana centralna potjernica jer su se odbili odazvati pozivu državnog Tužiteljstva koje protiv njih vodi istragu zbog sumnje da su izvršili krivično djelo - napad na ustavni poredak.

    Premijer Vlade Republike Srpske, predsjednik Narodne skupštine i entitetski predsjednik su zajedničkim snagama - predlaganjem, iniciranjem usvajanja i potpisivanjem ukaza o entitetskim zakonima kojima se zabranjuje rad državnih institucija, Tužiteljstva Bosne i Hercegovina, Suda Bosne i Herecegovine, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, te sigurnosnih agencija na prostoru ove administrativne jedinice - krenuli u avanturu secesije, koju žele dodatno opečatiti novim entitetskim sustavom koji na svojim počecima uvažava Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, a negdje pri kraju govori o stvaranju entitetske vojske i mogućnostima njezina ujedinjenja - kao i entiteta - sa državom Srbijom.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović advokat, univerzitetski profesor i vrsni poznavatelj ustavnog prava dr. Nedim Ademović.

    Kako definira aktualnu krizu u Bosni i Hercegovini? Šta se želi postići - pravna nesigurnost, destabilizacija zemlje ili naprosto anarhija?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Adnan Muminović, ekonomista, edukator i društveni kritičar, rođen je 1987. godine u Sarajevu - i kako sam ističe, prekasno za jugonostalgiju, a isuviše rano da bi slijepo volio svijet i društvo u kojem živi, gost je O prostoru sa Zecom i Vukom.

    Ovaj optimista, ne iz uvjerenja, nego po izboru, diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje trenutno radi kao docent. Kao Chevening stipendista, magistrirao je socijalnu psihologiju na London School of Economics and Political Science. Radio je kao ekonomski savjetnik za mnoge lokalne i međunarodne institucije. Autor je inkrementalno.blog koji je pokrenuo u ljeto 2019. godine i, i dalje govori da je to vjerovatno najhrabrija stvar koju je ikada uradio i to iz želje da u ljudima probudi radoznalost i želju za čitanjem jer je čitanje beskrajno važno.

    - Postao sam opsjednut pitanjem rizika i razvio tu misao, u kojem mi kao društvo strašno izbjegava rizik. Samo sigurica, ne talasaj i nek' ne puca. Sve to ima svoju genezu koja je prirodna i razumljiva. Koju god poru života da pšogledate vidjet ćete koliko je rizik važan i koliko je bolan njegov nedostatak. Svako zdravo društvo zahtjeva određenu dozu rizika, mi toga nemamo. Možda najbolji dokaz da nemamo, je da pitate mlade ljude šta bi željeli da rade u ovoj državi. Postoje podaci koji govore da bi oni voljeli da rade u javnom sektoru u državnim preduzećima. To je nestvarno. Svugdje u svijetu mladi žele u garaži nešto da pokrenu, da programiraju, a kod nas žele posao u državnim preduzećima. Bez rizika nemate ni ekonomskog razvoja, kaže Adnan.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Kod našeg Elvira Lakovića, zakletog slobodnjaka, feministe i čovjeka potpuno neopterećenog bilo kakvom vrstom formi koje se u našem društvu “podrazumijevaju”, ovog petka stiže Ana Poznanović, svestrana umjetnica poznata po radu u glumi, komediji i književnosti, koja kroz svoje djelovanje istražuje izazove i iskustva savremene žene u potrazi za ljubavlju i samoprihvatanjem.

    Svoja iskustva, na daskama koje život znače, Ana dijeli sa širokim auditorijumom i to kroz monodramu “Ako sam žena nisam konj”, koja je pronašla put do srca publike širom regiona, Evrope, pa čak i daleke Australije gdje je nedavno imala turneju. Ana je i autorica romana “Vrati se mami, siso” u kojem kroz humor i iskrenost oslikava izazove s kojima se suočavaju žene danas.

    Baš kao i glavna junakinja romana, Hana, Ana je “objavila rat” društvu koje joj stvara pritisak da se uda i skrasi, pa je u razgovoru sa Lakom podijelila nešto neobično.

    - Kad sam bila u Australiji, na aerodromu je bila neka akcija za pomoć životinjama. Za neku malu sumu kupiš narukvicu i novac od prodaje ode rezervatu u kome su slonovi i sad kad me na slavi pitaju kad će muž i djeca, ja im kažem: “Usvojila sam slona!”. Neka se malo donosi voda i šećer familiji. Slon ima i ime, Najsula. Ja sam ponosna mama Najsule i sad kad me pitaju gdje ti je mala, ja kažem: “Eno je na školovanju u inostranstvu.”. Sljedeće godine upisujem je na balet, pa strani jezik, kao i svaki roditelj, šaljivo je ispričala Ana.

    Ovu Beograđanku, hercegovačkih korijena, slučajno rođenu u Užicu, ljubav bez happy enda zauvijek je povezala sa Sarajevom, ali bez loših završetaka, kaže, komedije ne bi ni bilo. Priznaje kako na putu pronalaska “onog pravog” žena doživi sve i svašta.

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U novoj epizodi Oslobođene o kuhanju i životnom zakuhavanju! Naš gost je Vjekoslav Kramer, naš prvi i najpoznatiji TV kuhar, čovjek britkog uma i bez dlake na jeziku. Iako je široj javnosti poznat po kulinarskim emisijama, sada ćemo ga upoznati iz druge perspektive.

    Vjeko, poznat po svom optimizmu i iskrenosti, osvrnut će se na važnost prijateljstva u životu svakog pojedinca. S Brankicom će pričati o tome koliko je važno imati ljude koji nas, ne samo podržavaju, već nas i vode u pravom smjeru kad to najviše trebamo?

    - Prijatelji su užasno važni. Ne samo kao podrška u dobrim vremenima, nego i kao ta kritična crta koju ne smijemo prijeći. Bez prijatelja koji nas guraju da budemo bolji, koji nas podsjećaju na ono što vrijedi, život bi bio puno teži. Bez obzira na uspjehe ili padove, pravi prijatelji nas neće nikad gledati kroz prizmu onoga što smo postigli, već kroz ono što jesmo i zato sam zahvalan što imam takve ljude oko sebe, kazao nam je Vjeko.

    Prije 13 godina se prvi u BiH javno deklarisao kao homoseksualac. Kako je ta odluka utjecala na njegov život i karijeru? Koji je to trenutak prelomio sve barijere i kako je reagovao njegov najbliži krug ljudi, uključujući mamu?

    - Davao sam intervju toj novinarki i pitanje je bilo jednostavno - "Jesi li gej?", i odgovorio sam iskreno, jesam. Ako sam tada bio zabrinut zbog toga kako će ljudi reagovati, nisam ni mogao pretpostaviti da će se sve dogoditi baš u trenutku inauguracije Baracka Obame. Bilo je to društveno prijelomno vrijeme, a moja priča je, umjesto da bude samo obična tema, postala naslovnica. I to na način koji nisam očekivao - mama je to vidjela na kiosku. Nije bilo lako, ali kroz sve to sam naučio puno o hrabrosti, iskrenosti i pravdi, prisjeća se Vjeko.

    Podijelio je i mišljenje o važnosti socijalne osviještenosti društva i kako prava pojedinih grupa, poput gay i queer populacije, ne mogu postojati bez zaštite drugih ranjivih skupina. Kakav je njegov stav prema feminizmu, pravima životinja i zašto je važno da se borba za prava vodi po pravom redoslijedu?

    - Kada govorimo o pravima, mislim da moramo biti odgovorni i paziti na sve - ne samo na gay prava, već i

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Nakon stupanja na snagu Odluke o najnižoj plati u 2025. godini evidentan je porast broja poziva građana, e-mail upita, kao i poruka putem društvenih mreža upućenih Vladi Federacije BiH i drugim federalnim institucijama o mogućim nepravilnostima u ostvarivanju prava radnika. Poslodavci nezadovoljni, radnici (ne)zadovoljni, ali prijavljuju otkaze, ukidanje toplih obroka te druge vrste nepravilnosti.

    Kakva je ekonomska situacija u našoj zemlji, kako će se dalje razvijati situacija i šta nam donosi dolazak Donalda Trumpa na predsjedničku poziciju u SAD-u, ispričao nam je Faruk Hadžić, doktor ekonomskih nauka, dekan i predavač na SSST-u. Hadžić je makroekonomski analitičar, bavi se analizom ekonomskih pokazatelja, daje stručna mišljenja i prijedloge vezano za ekonomiju u BiH, tako da je savršen gost za novu epizodu podcasta Životna škola.

    Ekonomska kriza se polako širi Evropom, u Njemačkoj nije najzavidnija situacija, već se drugu godinu zaredom nalaze u recesiji, a bitno je napomenuti i da je ova država naš najveći uvoznik. Šta to poručuje ljudima, gdje je naša ekonomija u odnosu na regiju, pa i Evropu i svijet?

    Hadžić je nekoliko puta upozoravao javnost na moguće probleme sa kojima ćemo se suočiti (i suočavamo se), predvidio je i rast cijena, ukazivao na posljedice neuvođenja ekonomskih reformi i ekonomske nepismenosti društva.

    - Uopšte nisam iznenađen, u jednom postu sam i najavio da će doći do rasta cijena i to stanje će trajati. Ne može se tu ništa preko noći promijeniti, to nije ta vrsta događaja kakvu smo imali kada je bila pandemija covida. Nemate osjećaj da će se preko noći 20-30.000 radnika otpustiti. U pandemiji je bilo 26.000 otpuštanja za 46 dana. Ovdje će mnogi pokušati prebaciti teret poskupljenja, ako ne, to će njima smanjiti prihode, neko će kupovati, neko neće. Ovo sve sada što se dešava su posljedice. Možda minimalna plata nije glavni u

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    U 57. epizodi predstavljamo vam novo pojačanje FK Sarajevo, povremenog reprezentativca BiH i stasitog defanzivca sa bogatim premijerligaškim i internacionalnim iskustvom. Gost podcasta (IN)Direkt je Renato Gojković.

    Rođen je 1995. godine u Tuzli, gdje je i načinio prve fudbalske korake u FK Sloboda. Ispadanjem Slobode u Prvu ligu, Gojkoviću se otvaraju vrata seniorskog fudbala. Slijedi prelazak u NK Čelik Zenica, gdje postaje standardan član prvog tima i skuplja dragocjeno iskustvo u Premijer ligi BiH.

    Ambicije i kvalitet brzo ga odvode van granica BiH te u ljeto 2015. godine stiže u NK Istru 1961, da bi se nakon tri sezone u Hrvatskoj otisnuo u Albaniju i potpisao za Partizani. Godinu dana poslije, vraća se u domovinu, potpisuje za Zrinjski i bori se za minutažu uz Jakovljevića, Barišića i Barbarića.

    Nakon vrhunca pandemije koronavirusa, Gojković traži novi izazov i pronalazi ga u Orenburgu. Tu provodi četiri sezone, dvije u drugom te dvije u prvom rangu ruskog nogometa. Svojim igrama zaslužuje i poziv u A reprezentaciju, upisuje četiri nastupa i ostvaruje svoj dječački san.

    Nakon Rusije, uslijedila je kratka avantura u Izraelu gdje igra za Maccabi Petah Tikvu, a početkom 2025. godine Gojković se vraća na bh. terene. Svojim igrama na početku ove proljetne polusezone već osvaja srca navijača tima sa Koševa i pokazuje da može biti lider i vrijedno pojačanje kluba.

    Kazao nam je i kako izgledaju njegovi dani pred utakmice.

    - Ako je utakmica u subotu, od utorka pokušavam da uskladim svoju prehranu, svoj odmor, svoj san, sve da pripremim za utakmicu koja dolazi u subotu jer to je nešto glavno za mene. Trenutno sam u Sarajevu zbog tih utakmica, nisam došao ni da obilazim grad ni da jedem ćevape, otkriva nam Gojković.

    Sa Gojkovićem smo razgovarali o fudbalskim počecima u

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

  • Send us a text

    Veličanstveni skup u Beogradu odjeknuo je planetom. Impozantni snimci rijeka ljudi koji su preplavili srbijansku prijestonicu nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Arhiv javnih skupova procijenio je da se okupilo između 275. i 325.000 ljudi, ostavljajući mogućnost da je broj bio i veći, MUP Srbije izbrojao je 107.000 demonstranata: srbijanski studenti od 3. novembra prošle godine traže da institucije rade svoj posao, kako bi se ustanovili i kaznili odgovorni za nesreću na Željezničkoj stanici u Novom Sadu gdje je 15 ljudi izgubilo živote.

    U našoj zemlji, radu institucija se protivi Milorad Dodik. Predsjednik Republike Srpske, lider SNSD-a, osuđenik u Sudu Bosne i Hercegovine zbog kršenja odluka visokog predstavnika, sa svojom većinom u Vladi i Narodnoj skupštini štanca zakone kojima zabranjuje rad državnih organa u entitetu, prošle je sedmice izglasao i nacrt novog ustava Republike Srpske koji praktično negira i Ustav BiH i Dayton - u svakom pa i najizvornijem obliku. Nastojanja poslanika opozicije da urazumi predsjednika Narodne skupštine Nenada Stevandića, završila su praktičnom primjenom sile - obezbjeđenje je opozicionare ispratilo iz sale.

    S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović dr. Milan Miličević, predsjednik SDS-a i načelnik opštine Teslić.

    Kuda ide Milorad Dodik, šta on hoće, je li on spreman na novi rat? Šta ovaj tim pravi od RS-a?

    Support the show

    Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...