Avsnitt
-
Sve možemo, ali samo u Kristu. Ovo znači u kontekstu Kristove volje za naš život. Šta god on ima za nas da učinimo, on nam za to daje snagu. Kakav god dar da nam da, daće nam i snagu da taj dar iskoristimo, a to je na kraju krajeva ono što dar i jeste. Dar je očitovanje Duha Božijega u životu vjernika. Stoga, snaga o kojoj se ovdje govori je u kontekstu Kristove volje. Mi smo u Kristu i sve dok djelujemo u Kristu imaćemo snagu činiti ono što on želi da činimo.
-
Televizija je interesantna stvar. Svašta možemo vidjeti na njoj. Ponekad ima dobrih sadržaja. Ali, kakve samo grozne stvari možemo vidjeti na televiziji. Kakve bezvrijedne stvari. Neko ju je nazvao „Velika pustoš“. Ona to danas svakako jeste. Baš kao da gledate suhu pustinju. Pa ipak, mnoštvo ljudi je danas zaljepljeno za televiziju i umovi im se pune moralnom prljavštinom, pokvarenošću, nasiljem i stvarima koje zasigurno ne poboljšavaju naš um niti obogaćuju naš duh. Koliko vremena provodimo u Riječi Božijoj? Koliko trošimo na razmišljanje i promišljanje o Kristu?
-
Saknas det avsnitt?
-
Recimo Bogu sve što nam je na srcu, kao da čovjek dragom prijatelju iznosi stvari iz svoga srca - sve svoje užitke i boli. Ispričajmo mu svoje nevolje, da nas utješi. Recimo mu sve svoje radosti, da nas otrijezni. Recimo mu svoje čežnje, da ih on pročisti. Recimo mu šta ne volimo, kako bi nam pomogao da to nadvladamo. Razgovarajmo sa njim o svojim iskušenjima, da nas zaštiti od njih. Pokažimo mu rane svoga srca, da ih on izliječi. Razotkrijmo svoju ravnodušnost prema dobru, svoje pokvarene sklonosti zlu, svoju nestabilnost.
Ako odlučimo da tako izlijemo sve svoje slabosti, potrebe i nevolje, tada nam neće nedostajati riječi. Nikada nećemo moći iscrpiti neku temu. Stalno će se obnavljati. Ljudi koji nemaju tajni jedni pred drugima nikada ne izbjegavaju neke teme u razgovoru. Oni ne važu svoje riječi, jer se nemaju zbog čega suzdržati, niti traže nešto za reći. Govore iz punog srca, bez obzira, samo ono što misle. Blagoslovljeni su oni koji postignu takav obiteljski, bezrezervan odnos sa Bogom.
-
Radost je sam izvor snage u kršćanskom životu. I to je plod Duha. To je nešto što ne možemo sami da postignemo. U životu kršćanina nema ni sile ni snage osim kroz radost. Žalostan kršćanin nema silu. Onaj ko ne doživi radost Gospodnju nema snagu.
-
Naše sadašnje tijelo je tijelo pokvarenosti i treba se preobraziti tako da bude jednako sa njegovim slavnim tijelom. Biće to tijelo koje će biti poput onoga koje je Isus imao nakon svog uskrsnuća.
-
Govorimo sad o državljanstvu i tu riječ ćemo pronaći u nekim drugim prevodima, a odnosi se na cjelokupni način života i življenja. To znači novi stil života. Jedan čovjek je to preveo ovako: “Naš zavičaj je na nebu.” To je ono o čemu apostol Pavao govori.
U Filipima se nalazila rimska kolonija. To je bio grad pod rimskom upravom i tu su se provodili zakoni Rima. Ljudi su pratili iste trendove kao i u Rimu. Govorili su latinski jezik. Sve je bilo kao u Rimu. Bili su kolonija Rima, bili su kolonijalni grad. Crkva bi trebala biti nebeska kolonija, a to znači da se kršćani tako trebaju ponašati, kao da su na nebu. Mi smo kolonija neba ovdje na zemlji. To bi nam trebao biti cilj. Tamo želimo ići. Tamo želimo biti. Mi danas ovdje dole na zemlji trebamo predstavljati nebo. Mi smo Kristovi ambasadori ovdje dole.
-
Pavao je neke stvari smatrao vrijednim i korisnim i to je “upisivao” u svoje “knjige” i navodio kao svoje zasluge i jake strane. U toj knjizi gdje je upisivao i unosio podatke o svojim dobrim djelima, karakteru, porijeklu i vjeri, činilo se da se sve to zbraja i da znači nešto. I značilo je, ali samo na ljudskom planu. Sve što je prije radio smatrao je svojom zaslugom, ali kada se susreo sa Isusom, pokazalo se da je sve drugačije. Ono što je smatrao dobitkom, pokazalo se kao gubitak, a ono što je smatrao gubitkom, pokazalo se kao dobitak.
-
Staro obrezivanje je prošlo. Ono što je važno jeste da li smo u Kristu, i to je pravo obrezanje.
-
Na kraju, radost u Isusu je to što treba da preovladava u svakom Božijem djetetu.
-
Bog radi sa nama na onome što je već pripremio. Ako nas je spasio, spasio nas je vjerom. Naš bližnji ne može vidjeti našu spasonosnu vjeru, ali može vidjeti naša djela vjere. Spasonosna vjera će se sama manifestovati tako da će naši bližnji steći utisak da smo drugačiji - da smo kršćani.
-
Glavni cilj Boga Oca jeste da u ovom svemiru proslavi Isusa Krista, te da Isus bude proslavljen u svemiru koji je on stvorio. Također, cilj je i da bude proslavljen na zemlji gdje čovjek prebiva, tamo gdje se čovjek pobunio protiv Boga.
-
Činjenica je da Isusa nije ponizio neko drugi. Mnogi od nas su bili poniženi tako što je neko drugi nešto rekao ili učinio, ali on nije bio tako ponižen. On se sam ponizio. To je najteža stvar na svijetu.
-
U drugom poglavlju Pavao daje obrazac za kršćanski život. Obrazac kršćanskog življenja podrazumijeva imati Kristov um. To se ne postiže imitiranjem. Kada Pavao ovdje kaže da je Krist obrazac kršćanskog življenja, on tada ne govori o imitaciji. On ovdje govori o udjeljivanju, a to znači da bi Kristov um trebao biti u nama i on može biti tamo samo snagom Božijeg Duha.
-
Filipljani kao da su bili uznemireni zbog toga što im se činilo da se Evanđelje ne propovijeda i ne širi. To je bio njihov zaključak, budući da je Pavao bio u zatvoru. Ali, apostol Pavao im je upravo potvrdio suprotno, da su se stvari koje su mu se dogodile, okovi i lanci, zapravo desile radi promicanja Evanđelja, a ne kao prepreke Evanđelju. Svojim primjerom je potakao mnoge da se ohrabre i nastave promicati Evanđelje.
-
Postoje trenuci kada trebamo donijeti odluku i vjerovatno postoje dva puta kojima možemo ići. Kojim putem bismo trebali tada krenuti?
-
Kad Bog nešto započne, možemo biti sigurni da će on to i dovršiti. Ova riječ “dovršiti” znači “sprovesti”. Bog će to sprovesti u djelo i ispuniti.
-
Grčka riječ za zajedništvo je “koinōnia” i ona znači “dijeliti Kristove stvari!” Ona se sastoji od tri elementa: duhovne komunikacije, suosjećajne saradnje i prisnosti. To su tri stvari koje ulaze u zajedništvo!
-
Ova poslanica koju je Pavao napisao i uputio Filipljanima, jedna je od najljepših poslanica koje je ikada napisao. Ona uopšte ne sadrži oštre kritike upućena crkvi u Filipima i izgleda da je sve bilo sasvim u redu. Pavao je bio vrlo blizak sa tim ljudima. Sudeći po poslanicama, čini se da je Pavao bio bliži crkvi u Filipima nego bilo kojoj drugoj crkvi koju je osnovao. I čini se da su i njega ti ljudi u Filipima voljeli više nego što ga je voljela bilo koja druga crkva. I kao rezultat toga, ova je poslanica zaista posebna!
-
Sveto pismo upućuje da možemo učiti od životinjskog svijeta. Postoje neke veoma zanimljive životinje od kojih možemo puno toga naučiti.
-
Ono što je važno jeste duhovno razumijevanje ili djelovanje Duha Svetoga u životu vjernika kako bi mu dao razumijevanje Riječi Božije. Duhovno razlučivanje jedan je od darova koje je Bog dao Crkvi.
- Visa fler
