Avsnitt
-
Zamislite ljubav koja ne poznaje granice, srce koje zaboravlja uvrede i ruke koje uvijek ostaju raširene u iščekivanju vašeg povratka. Takva je ljubav Oca prema izgubljenom sinu - prema svakome od nas. Kad smo najdalje od svjetla, kad smo zarobljeni u vlastitim pogreškama, on ne prestaje čekati. Kad se odlučimo vratiti, slomljeni i s osjećajem nedostojnosti, Bog ne samo da nas prihvaća, već nam trči u susret.
Ovo je slika evanđelja: nismo spašeni zbog naših djela, već zbog Božijeg djelovanja. Bog ne slavi naš povratak zato što mi to zaslužujemo, već zato što kroz nas pokazuje svoju slavu – da je njegova milost dostatna, njegova ljubav nepokolebljiva i njegova radost u spašavanju grešnika neizmjerna. Vratiti se znači priznati: 'Ne mogu sam, ali ti si dovoljan, Gospode.' I tada, ne zbog nas, već zbog njegovog imena, radost ispunjava nebo.
-
Čovjek je po prirodi sklon uzvisivati sebe i tražiti počasna mjesta, ali nas Isus uči drugačijem pristupu. Poniznost, velikodušnost i spremnost na služenje su osobine koje otvaraju vrata istinskoj časti u Božijem kraljevstvu. Kada ne tražimo vlastiti dobitak, nego ponizno prihvatimo najniže mjesto, Bog nas uzvisuje na svoj način i u svoje vrijeme. Naša prava vrijednost ne leži u pozicijama koje zauzimamo među ljudima, nego u poslušnosti Bogu i spremnosti služiti drugima bez očekivanja da nam se uzvrati. To je poziv koji nadilazi obične društvene norme i vodi nas vječnom blagoslovu.
-
Saknas det avsnitt?
-
Isusova poruka u 13. poglavlju Evanđelja po Luki nas podsjeća na univerzalnu potrebu za pokajanjem i poniznošću. Njegove riječi ukazuju da nesreće ili nevolje ne dolaze uvijek kao posljedica grijeha, nego da nas pozivaju na razmišljanje o vlastitom životu i odnosu prema Bogu. Kao što je smokva dobila još jednu priliku da donese plod, tako i nama Bog daje priliku da se promijenimo i živimo u skladu s njegovom voljom. Pored toga, Kristova briga za bolesnu ženu osamnaest godina vezanu u nemoći, pokazuje njegovu moć i suosjećanje, ističući da on nije ravnodušan prema našoj patnji. Uvijek nas poziva sebi, bez obzira na naše slabosti i terete, donoseći slobodu i radost svima koji mu se povjere.
-
Isus nas poziva na život ispunjen vjerom, slobodan od pohlepe i prolaznih briga. Njegove riječi: "Pogledajte gavrane! Ne siju, ne žanju, nemaju skrovišta ni žitnica: Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od ptica!" podsjećaju nas na Božiju neizmjernu brigu i ljubav prema svakome od nas. Onaj koji odijeva poljske ljiljane i hrani ptice nebeske sigurno neće zaboraviti na nas, svoje ljubljene. Neka naš život bude usmjeren prema neprolaznim vrijednostima, prema bogatstvu koje dolazi od služenja Bogu i ljubavi prema bližnjima. Umjesto da se tjeskobno brinemo za prolazne stvari, pozvani smo se osloniti na njegovu providnost, znajući da je život mnogo vredniji od svega što možemo posjedovati. Vjerovati znači predati svoje brige Bogu i živjeti u pouzdanju da nas vodi svojom rukom.
-
Molitve upućujemo Bogu ne kao udaljenom gospodaru, već kao našem nebeskom Ocu, koji nas voli i razumije. Molitva nije ritual, niti niz naučenih riječi. Molitva je razgovor srca s onim koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Molitva nas podsjeća da nismo sami, da su naši tereti njegova briga, i da su njegova vrata uvijek otvorena za one koji kucaju. Bog želi da mu se obraćamo jednostavno i iskreno, bez pretvaranja i ukrasa, kao djeca koja dolaze svome Ocu s povjerenjem. Isus nas uči da molimo iz dubine srca, s vjerom u njegovu dobrotu i ljubav koja nikada ne posustaje.
-
U ovoj poznatoj usporedbi o milosrdnom Samarijancu, Isus nas poziva da se izdignemo iznad vjerskih formalnosti, legalizma i sebičnosti kako bismo postali oni koji dijele Božiju milost drugima. Dobri Samarijanac predstavlja Isusa Krista, onoga koji vidi našu krhkost, dolazi k nama u našoj bespomoćnosti i iscjeljuje nas svojom ljubavlju. On nas poziva da slijedimo njegov primjer, ne tražeći izgovore, već iskreno ljubeći svoje bližnje djelima milosrđa i saosjećanja. “Idi, i ti čini tako!” nije samo uputa zakonoznancu, već svakome od nas - da budemo svjetlo u svijetu, da ljubavlju živimo evanđelje i tako odražavamo Krista u svakodnevnom životu.
-
Isus, dok putuje prema Jeruzalemu, jasno iznosi svoju sudbinu - trpljenje, smrt i uskrsnuće. Ipak, unatoč ovoj teškoj sudbini, on poziva svoje učenike i nas da slijedimo njegov primjer. Poziv na potpuno povjerenje u Božiju providnost, stavlja izazov pred nas: da slijedimo Krista, bez obzira na cijenu, znajući da je obećanje o uskrsnuću i vječnom životu veće od bilo kakvih teškoća na ovom svijetu.
-
U ovom odlomku, Isus pokazuje svoju nevjerojatnu sposobnost da može da vidi u ljudsko srce, i jasno daje do znanja da nije samo vanjski izgled ono što je bitno, već unutrašnje stanje srca. Žena koja je bila javna grešnica, pokazuje istinsku pokajničku ljubav prema Isusu. Ona je prepoznala Božiju prisutnost i ljubav u Isusu, što ju je motiviralo da mu se pokloni na način koji su svi smatrali u datom trenutku neprimjerenim. Suze koje je prolijevala i pomazivanje njegovih nogu pokazali su njeno duboko pokajanje i vjeru. Isusova reakcija nije bila samo oprost, već i uzdizanje njene vjere, govoreći da ju je njena vjera u to ko on zaista jeste spasila. Ovo nas poziva da shvatimo da Božiji oprost nije zaslužen našim djelima, već se temelji na vjeri da je Isus Božije izmirenje za naše grijehe i iskrenom pokajanju, tj. okretanju od grijeha ka Isusu.
-
Jeste li spremni dopustiti Isusu da uđe u vašu bol i donese novu nadu? Gospod često dolazi u trenutke naše najveće slabosti i tame, baš kao što je pristupio udovici iz Naina u njenoj nevolji. On vidi naše suze i bol, i odgovara s ljubavlju i suosjećanjem. Isusove riječi: “Ne plači” nisu samo utjeha već i poziv da mu predamo svoje brige. Kad vjerujemo njegovom suosjećanju, otvaramo vrata za čudesnu obnovu i snagu. Danas nas Gospod poziva da ne očajavamo, već da ga pustimo u svoje teškoće i vjerujemo da on ima posljednju riječ.
-
Zamislite trenutak kada Isus stoji pred mnoštvom u sinagogi, suočen s čovjekom sa usahlom rukom. U srcima prisutnih tinja napetost jer su njegovi protivnici već odlučni u osudi. Ipak, on nije okrenuo pogled. Iscjelio je tog čovjeka uprkos protivljenju, znajući da će to izazvati bijes. Ova priča nije samo o čudu ozdravljenja već i o hrabrosti da se čini dobro unatoč osudama. Isusov čin izaziva pitanje: jesmo li spremni stati na stranu onoga što je ispravno, čak i kada nas to stavlja u sukob s društvom? Njegov primjer nas poziva na vjeru i djelovanje, bez straha od ljudskih osuda. Hoćemo li prihvatiti ovaj izazov i slijediti Isusov primjer?
-
Nakon neuspješne noći lova na ribu, Isus traži od Šimuna da ponovno baci mreže, iako situacija nije obećavala uspjeh. Šimun, unatoč sumnjama, odgovara: "Na tvoju riječ bacit ću mreže." Njegova odluka da posluša Isusov poziv, čak i kad se to činilo nelogičnim, rezultira čudesnim ulovom koji je bio toliko obilan da su mreže bile na rubu pucanja. Ovaj događaj ističe kako povjerenje u Isusa i poslušnost njegovim uputama, bez obzira na vlastite sumnje ili iskustva, može donijeti obilne blagoslove i promijeniti tok života.
-
Isusova propovijed u sinagogi u Nazaretu otkriva srž njegove misije: donijeti radosnu vijest siromasima, osloboditi zarobljene, dati vid slijepima i osloboditi potlačene. Njegova tvrdnja da se ispunilo proročanstvo iz Izaije izazvala je prvo divljenje, a zatim i gnjev među prisutnima, jer nisu mogli prihvatiti da je Josipov sin Mesija. Ovaj događaj naglašava težinu prihvaćanja istine kada dolazi od nekoga poznatog i podsjeća nas na ljudsku sklonost odbacivanja onoga što nije u skladu s našim očekivanjima.
-
Ivan Krstitelj poziva narod na pokajanje i promjenu života, upozoravajući da samo riječi nisu dovoljne bez konkretnih djela koja odražavaju pravednost i milosrđe. Na praktična pitanja odgovara jasnim uputama: dijeliti s onima u potrebi, izbjegavati nepoštenje i zloupotrebu moći te biti zadovoljni onim što imaju. Njegova poruka nosi ozbiljno upozorenje o Božijem sudu i važnosti donošenja plodova koji svjedoče o istinskoj vjeri.
-
Jedan posebno zanimljiv dio teksta iz Evanđelja po Luki jest rodoslov Isusa Krista (Luka 3:23-38). Ovaj dio ne samo da povezuje Isusa s Davidom i Abrahamom, čime potvrđuje mesijansko ispunjenje obećanja iz Starog zavjeta, već ide dalje, sve do Adama, "sina Božjega". Ova genealogija nosi univerzalnu poruku, naglašavajući Isusovu povezanost s cijelim čovječanstvom. Time Luka ističe da je Krist Spasitelj svih ljudi, bez obzira na porijeklo ili društveni status, u skladu s temom univerzalnog spasenja koja je prisutna kroz cijelo njegovo Evanđelje.
-
Spasenje nije nešto što radite već je to osoba, a ta osoba je Isus Krist! Ili ga imate ili ne. Ili mu vjerujete ili ne. Doktor Luka, počevši ovdje sa drugim poglavljem, nam daje ovaj predgovor i ovaj uvod kako bi nam predstavio Isusa od njegovog rođenja do njegove smrti, zapravo sve do njegovog uskrsnuća i uznesenja na nebo, kao i obećanje njegovog ponovnog dolaska! Doktor Luka pokriva mnogo toga što je za nas veoma važno.
-
Nema ništa nemoguće kod Boga onda kada on kaže da će nešto učiniti. Sve ono što Bog odluči učiniti, on to može učiniti, jer Bogu ništa nije nemoguće. Ipak, to ne znači da će on učiniti sve što mi poželimo da učini, jer to može biti nešto što nije u skladu sa njegovom savršenom voljom, niti način na koji on to želi da učini. Stavimo danas sve u ispravnu perspektivu.
-
Bog se očitovao nakon 400 godina šutnje. Doktor Luka počinje hronološki. Prvi je koji tako čini u Novom zavjetu. Vraća se na rođenje Ivana Krstitelja i vraća se na ono mjesto gdje se anđeo Gabrijel ukazao njegovom ocu, tamo gdje je služio u hramu.
Veoma je zanimljivo to što ovdje imamo dva imena - Zaharija i Elizabeta. Zaharija znači “Bog se sjeća”, a Elizabeta znači “Njegova zakletva”. Bog se sjeća svoje zakletve! To je čudna stvar. Evo para čija su imena sama po sebi veoma značajna. Kada se to Bog zakleo? Veoma davno. Sjetite se da je Bog rekao Davidu: “Zakleo sam se i neću slagati, rekao sam da ću podignuti jednog iz njegove loze koji će sjediti na njegovom prijestolju.”
-
Doktor Luka je napisao svoje evanđelje i ono ima dvostruku svrhu. Imamo istorijsku svrhu. U njegovom evanđelju imamo kompletan istorijski narativ, a imamo i književni cilj. U ovom evanđelju postoje opsežniji opisi institucija, običaja, geografije i istorije tog vremena nego u bilo kom drugom evanđelju. Ali ono što je najvažnije, postojao je i drugi razlog - druga svrha, a to je duhovna svrha. Luka nam predstavlja osobu Isusa Krista, i on je savršeni, božanski čovjek! On je Spasitelj svijeta! On je bio Bog koji se očitovao u tijelu, samo što će to doktor Luka ispričati na drugačiji način od Ivana.
-
Sve možemo, ali samo u Kristu. Ovo znači u kontekstu Kristove volje za naš život. Šta god on ima za nas da učinimo, on nam za to daje snagu. Kakav god dar da nam da, daće nam i snagu da taj dar iskoristimo, a to je na kraju krajeva ono što dar i jeste. Dar je očitovanje Duha Božijega u životu vjernika. Stoga, snaga o kojoj se ovdje govori je u kontekstu Kristove volje. Mi smo u Kristu i sve dok djelujemo u Kristu imaćemo snagu činiti ono što on želi da činimo.
-
Televizija je interesantna stvar. Svašta možemo vidjeti na njoj. Ponekad ima dobrih sadržaja. Ali, kakve samo grozne stvari možemo vidjeti na televiziji. Kakve bezvrijedne stvari. Neko ju je nazvao „Velika pustoš“. Ona to danas svakako jeste. Baš kao da gledate suhu pustinju. Pa ipak, mnoštvo ljudi je danas zaljepljeno za televiziju i umovi im se pune moralnom prljavštinom, pokvarenošću, nasiljem i stvarima koje zasigurno ne poboljšavaju naš um niti obogaćuju naš duh. Koliko vremena provodimo u Riječi Božijoj? Koliko trošimo na razmišljanje i promišljanje o Kristu?
- Visa fler
