Avsnitt
-
U novoj epizodi podcasta "Gdje si bio '91?" gostovala je Danijela Lazova. Heroina koja je 1991. u zagrebačkim Sesvetama svojoj majci ostavila kćerkicu i znavši da je ona u sigurnim rukama otišla u najveću moguću nesigurnost. Priključila se 1. gardijskoj brigadi "Tigrovi", točnije 6. bojni, i s njom otišla u pakao zapadne Slavonije. Već prvog dana u teškim borbama za Bair iznad Novske gotovo je izgubila život. Za hrabrim gardistima trčala je i s puškom i s prvom pomoći. Iako su ju štedjeli ona se nije štedjela. Nakon zapadne Slavonije slijedio je jug. Dolaskom na dubrovačko ratipte shvatila je da bi usponi na krševite čuke za nju bili pretežak zadatak te postaje vezist. Šifrarnici kojima je izluđivala neprijatelje kasnije su ušli u udžbenike. Divna žena, majka, ratnica, danas i baka.
Borna
-
Napokon će gost podcasta biti netko iz Karlovca i to brigadir Dubravko Halovanić. Diplomirao je na vojnoj akademiji, gradio vojnu karijeru, a onda 1986. napustio JNA. Kada je počinjao rat organizirao je Narodnu zaštitu u svojem naselju Mala Švarča da bi u ljeto 1991. sudjelovao u formiranju 110. karlovačke brigade u kojoj je bio zadužen za poslove mobilizacije. Kako kaže, kancelarija ga nije zanimala, htio je na teren stoga vrši obuku branitelja Karlovca na prvoj crti obrane grada. Pri jednom takvom zadatku, početkom studenog 1991. morao je polaznicima obuke u praksi pokazivati kako se rukuje oružjem za blisku protuoklopnu borbu. Bila je to akcija zaustavljanja tenkovskog proboja JNA iz vojarne Logorište, a Halovanić je pritom onesposobio dva tenka. Nakon bitke pristupilo se izvlačenju preostale tehnike iz vojarne pri čemu je Halovanić teško ranjen. Nakon oporavka nastavlja ratni put koji ga vodi u Bosansku Posavinu. Iduće godine posvećene su operativnom djelovanju u Zbornom području Karlovac i školovanju. Zapovjedno-stožernu školu završio je 1994. da bi iduće godine okrunio svoj ratni put operacijom Oluja u kojoj je bio zapovjednik istaknutog zapovjednog mjesta Ogulin u Zbornom području Karlovac.
Borna
-
Saknas det avsnitt?
-
Boris u proljeće '91. napušta JNA te se oko mjesec dana skriva u Sloveniji da bi u lipnju iste godine došao u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje netom osnovanom Zboru narodne garde.Ubrzo postaje pripadnik 2. A brigade te sa njom odlazi na Banovinu gdje provodi cijelu 1991. Najprije je bio zadužen za obranu ceste spasa koja je vodila do Topuskog, a nakon njegova pada sudjeluje u obrani Gornjeg Viduševca sve dok ne pada i to selo 30.9.1991. U pokušaju da spriječi neprijatelja u napadu Boris je tog dana teško ranjen. Nakon mjesec dana izbivanja s prve crte vraća se na Banovinu. Njegova 2. brigada tada je već u ofenzivi. Tada Boris sudjeluje u borbama na prostoru tzv. glinskog džepa gdje dočekuje početak '92. kada na snagu stupa sarajevsko primirje.Proljeće 92. i početak rata u BiH nije mogao mirno promatrati te sa skupinom Crnih Mambi uputio se prema Kupresu.S obzirom da je Kupres već pao preusmjeren je prema Livnu gdje njegova skupina odigrava ključnu ulogu u obrani tog područja. Nakon uspješne obrane sela Rujani slijedilo je dubrovačko ratište gdje Boris postaje zapovjednik bojne te na čelu Taktičke grupe 2 koja je bila sastavljena od pripadnika 2. brigade zamjenjuje Predraga Matanovića. Iako zapovjednik, Boris je i dalje sa svojim dečkima na prvoj crti u nizu pogibeljnih situacija.Kada je '93. realizirana operacija Maslenica, slijedio je protunapad srpskih snaga. Ante Gotovina u pomoć zove Jacovića i 2. brigadu. Boris ubrzo dolazi i sudjeluje u bitci za Novigrad koji je bio pred padom. Borna
-
Novi gost podcasta Gdje si bio '91? je umirovljeni vojni pilot Danijel Borović koji je početkom veljače 1992. godine Hrvatskoj donio prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MIG-21. Do tada je bio u JNA stoga će odgovor na pitanje iz naslova biti zasigurno zanimljiv. Pričati ćemo o vojnoj bazi Željava kraj Bihaća na kojoj je služio, čudu vojne tehnike, ali i situaciji u JNA kada se ona otvoreno stavlja na stranu velikosrpske politike te postaje njezin moćan alat u svrhu postizanja "Velike Srbije" kao konačnog cilja. Kako je reagirao kada je shvatio da je na krivoj strani i je li sudjelovao u borbenim letovima na Hrvatsku, kako je doživio odlazak kolege Rudija Perešina i njegov prelet te kako su ga doživjeli njihovi nadređeni, samo su neka od pitanja kojima ćemo se dotaknuti 1991. godine. Iako je sam prelet već ispričana priča svakako će Danijel progovoriti o motivima, organizaciji i realizaciji pothvata koji je ostao uspisan u noviju hrvatsku povijest. Zatim se fokusiramo na Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i zadaće koje je obavljao u njemu - podizanje 1. lovačke eskadrile na noge u kojoj je bio zamjenik zapovjednika Rudolfa Perešina, a nakon njegove pogibije je kao zapovjednik eskadrilu vodio u operaciju "Oluja". Osvrnuti će se i na optužnicu za ratni zločin u "Oluji" koja je protiv njega podignuta 2022. u Beogradu. Puno, puno zanimljivih tema, zanimljiv sugorovnik.Borna
-
Tomica je u rodnom Zagrebu završio ŠPUD, a zatim upisao Likovnu akademiju. Školovanje prekida rat. Najprije molotovljevim koktelima kreću na tenkove JNA u Travnom, a zatim s ekipom iz kvarta Tomica pristupa HOS-u. Sudjeluju u borbama za vojarnu JNA na Borongaju. Nakon toga odlaze u Tigrove kako bi dobili propusnice prema jugu - cilj Dubrovnik. Prava pustolovina vodi ih najprije do Stona gdje ih pod svoje uzima Nijaz Batlak Daidža. Kao njegovi vojnici odlaze u Dubrovnik Odredom naoružanih brodova gdje pogiba jedan od njih - Davor Sefić, jedan od bliskih Tomičinih prijatelja. Ekipa se raspada, a Tomica s Robertom Majerom nakon Dubrovnika pristupa Bojni Frankopan. S tom elitnom postrojbom najprije odlazi na osječko bojište, a zatim 1992. godine u BiH - Šujica, Mostar, Rama, Travnik... Kada počinje sukob s Bošnjacima stiže 1993., a Robert i Tomica odlaze u operaciju Maslenica. Tijekom borbi za Novigrad Robert gine. Još je neko vrijeme sa Zuluovom ekipom, a onda stiže poziv iz Zagreba. Ponuđeno mu je da vodi i ustroji jednu izvidničku grupu podređenu direktno Zbornom području Zagreb. Tomica prihvaća, a u Lici oko Perušića pri jednom izviđanju naletava na minu. Preživio je, nastavio ratovati, izviđati, pripremati se za Oluju. Često su u Kotar šumi kraj Petrinje. Oluja je sve bliže. Napokon. Tomica i njegova grupa priključeni 2. gardijskoj brigadi oslobađaju Banovinu. Danas je u pjesničkom svijetu priznato ime, kul tip i veselim se što ćete ga upoznati.Borna
-
Jure Granić legenda je Domovinskog rata. Čovjek koji je bio jedan od temeljnih stupova Bojne Zrinski. No krenimo redom, iz rodnih Lištana u Livanjskom polju život ga je odveo u Vinkovce gdje je završio srednju školu. Vrhunski je sportaš i niže uspjehe, a onda dolazi 1990. godina i Jure pristupa Jedinici za posebne zadatke Kumrovec. Uz zadaće osiguranja državnog vrha i HRT-a vrši se obuka. Stiže Krvavi Uskrs, Jure je na Plitvicama. Nije prošlo puno mladići iz Kumrovca odlaze u novoosnovane A brigade, a odabrani ostaju u Kumrovcu kao temelj Bojne Zrinski. Najsloženiji i najtajniji zadaci bili su pred momcima koje su obučavali i vodili legionari Ante Roso i Miljenko Filipović. Njihov dolazak u Vukovar podigao je moral lokalnim braniteljima koje su pripadnici Bojne Zrinski obučili, ali im i u borbi pokazali kako se bori. Nakon Vukovara slijedio je Gospić gdje Bojna odmah postiže značajan uspjeh i zarobljava kolonu JNA u kojoj je i general Trajče Krstevski. Nažalost u krvavoj bitci Jure je nekoliko dana kasnije teško ranjen. Nakon oporavka poslan je u Livno gdje preuzima zapovjedništvo sektorom Rujani na koji je 23. travnja 1992. udarila JNA i slomila zube. Jure nastavlja svoj ratni put, ali o njemu više u idućoj epizodi podcasta s Jurom Granićem.
-
Hvala veliko doktorici Mirjani koja nas je ugostila u Centru za intimno zdravlje Vukovar - https://www.facebook.com/centar.za.intimno.zdravlje.vukovar/ odnosno Centru za medicinsku estetiku Vukovar - https://www.facebook.com/medicinska.estetika.vukovar
-
U podcastu mi je nekada baš gušt ugostiti obične pješake, cipeliće, prašinare, koje danas na ulici niti ne primjećujemo, a ustvari oni su izborili pobjedu u ratu. Jedan od njih je Josip Penov koji živi relativno miran umirovljenički život u Novoj Bukovici u kojoj pomaže u lokalnom nogometnom klubu NK Zrinski kao oružar. Josip je u rat otišao s 18 godina bez da je odslužio vojni rok u JNA, jednostavno, njegova kuća našla se uz položaje hrvatskih snaga i on im se priključio. Za njega je to bilo prirodno. Pravi rat za njega je počeo u rujnu kada su u susjednim Balincima i Četekovcu pobunjeni Srbi napravili niz zločina. Josip sudjeluje u pokušaju odbijanja napada no oružana nadmoć pobunjenika bila je prejaka. Ipak, crta je uspostavljena u Četekovcu i to selo brani Josip kao pripadnik 136. brigade. Uskoro, u prosincu kreće i u oslobodilačku operaciju „Papuk-91“ te sudjeluje u oslobađanju Voćina i okolnih sela. Kada je došla 1992. njegova postrojba odlazi na Dravu. Boravak na toj crti bojišta obilježila je neuspješna operacija oslobađanja dijela Baranje. Iste godine 136. brigada je demobilizirana, a s njom i Josip koji odlazi raditi. Međutim 1994. osniva se 81. gardijska bojna „Kumovi“. Josip joj se priključuje te kreće s njom u sve veće oslobodilačke operacije na kraju rata – Bljesak, Ljeto-95, Oluja i Maestral.
-
Dušica Zeko bila je trudna kada se njezin Vukovar našao na udaru velikosrpske agresije. Iako je njezin suprug Niko navaljivao da napusti grad, ona to nije htjela. Htjela je ostati i tako je i bilo. Napadi su bili sve žešći, njezin Niko na prvoj crti, a ona je išla na posao u vukovarsku bolnicu gdje je radila u administraciji. U bolnici je bilo pakleno. Jako teško, ali Dušica nije odustajala. U jednom trenutku osjetila je bolove u trbuhu i smjestili su je s trudnicama u atomsko sklonište. Rodila je 8.11. malenu Antoniju. Iako je bila nedonošće veselo je mahala rukicama kada ju je Niko došao vidjeti s prve crte. Odmah se vratio počasiti suborce iako je pred pad grada bilo teško naći bilo što čime bi se počastili. Radost Dušice i Nike nije dugo trajala, idućeg dana bolnica je kao i mnogo puta do tad bila meta napada. Jedna granata pogodila je agregat koji je prestao raditi i bolnica je ostala bez struje. Prestao je raditi i inkubator u kojem je bila Antonija. Nažalost anđeo nije preživio. Antonija je tako vjerojatno najmlađa rođena žrtva Domovinskog rata. Imala je tek 1 dan. Dušica i Niko probojem su se iz Vukovara domogli slobode. Prekrasnim ljudima u progonstvu se rodio sin Dino koji je danas hrvatski vojnik.
-
Nakon dugo iščekivanja u podcast stiže heroj bitke za Vukovar Antun Dugan Samuraj. 🗡Široj javnosti poznat kao branitelj koji noseći stijeg 204. brigade predvodi svake godine Kolonu sjećanja na 18. studeni, a poznavateljima Domovinskog rata kao jedan od najjačih fajtera krvave bitke za Vukovar. Samuraj će, za razliku od ostalih gostiju podcasta biti stalan gost koji će dva puta godišnje u mojem studiju evocirati svoje uspomene. Vjerujem da će vam odmah nakon pogledane epizode biti jasno zašto će Samuraj biti stalan gost mojeg podcasta.Borna, mag. hist.
-
Vasilija Tucker Vaska je žena koja je kada je počeo rat bila vrijedna samohrana majka, lavica koja se borila za svoju djecu. Živjeli su u Borovu naselju i u ljeto 1991. rat im je došao na vrata. Lavica Vaska sklonila je djecu iz Vukovara kod svoje bake, a ona je dragovoljno otišla u 4. bojnu 3. A brigade Zbora narodne garde i stala na prvu crtu obrane. Sudjelovala je u teškim borbama sve do 10.10. kada je teško ranjena spašavajući suborca. Unatoč 11 prostirjela i gomili gelera koje je usput pokupila dok su je spašavali ona je danas živa. Iz Vukovara se spasila konvojem Liječnika bez granica koji je iz vukovarske bolnice 19.10. evakuirao preko stotinu teških ranjenika. Borna, mag. hist.
-
Novi gost podcasta dolazi iz Voćina, jednog od slavonskih mjesta pod Papukom u kojem se dogodio strašan zločin 1991. Hrvati su u Voćinu bili u znatnoj manjini u odnosu na Srbe. Početkom 1991. Darko se prijavio u policiju, prošao ubrzani tečaj i počeo raditi kao policajac u Voćinu. Dok su Srbi dolazili s petokrakom, on i par kolega Hrvata na posao su stizali sa šahovnicom. Iz dana u dan stanje je bilo sve napetije, postavljaju se balvani, policija više ne može u neka sela nastanjena srpskim stanovništvom. U kolovozu '91. pobunjeni Srbi u tom kraju proglašavaju SAO Zapadnu Slavoniju, a istog mjeseca u svega jednom danu zauzimaju cijelo mjesto. Božičkovića odvode u zarobljeništvo ljudi s kojima je odrastao, igrao nogomet, družio se. Kolovođa je Srbin Zoran s kojim je dvije godine ranije ljetovao. Batinanja, ispitivanja, lažna strijeljanja i napokon spas - razmjena. Nakon oporavka, u progonstvu u Đurđevcu priključio se dragovoljcima iz tog mjesta s kojima odlazi braniti Pakrac, a zatim i Daruvar. Kada u prosincu '91. dolazi vijest da hrvatske snage oslobađaju Voćin, Darko uzima slobodne dane i ulazi u svoje rodno mjesto, razoreno, spaljeno i prepuno leševa njegovih poznanika... Ubrzo dobiva premještaj u Voćin gdje sudjeluje u akcijama čišćenja Papuka. Kraj njegova ratnog puta bila je operacija "Oluja" u kojoj je djelovao na pravcu Lasinja - Vrginmost.Borna, mag. hist.
-
Mirko Horvatin je jedan od iskusnijih milicajaca koji su dolaskom demokratskih promjena petkoraku zamijenili hrvatskim grbom. Uostalom kao zapovjednik Posebne policijske jedinice s Tuškanca sudjelovao je u događaju koji je simbolički naznačio pad komunizma u Hrvatskoj - spuštanje zastave SR Hrvatske i dizanje nove zastave Republike Hrvatske. Bio je to početak početaka, kraj srpnja 1990. Već idućeg mjeseca počela je balvan revolucija, a Mirko na poziv kolega prelazi u ATJ Lučko u kojoj provodi obuku najspremnijih među najspremnijim mladićima koji su se stavili na raspolaganje državi u nastajanju. Njegova prva ratna akcija bila je i prva ratna akcija uopće u Domovinskom ratu - Pakrac 2.3.1991. U tom razdoblju Lučko ide tamo gdje je najveća frka, pa tako i u Glinu u kojoj su spriječili pad kompletnog grada u srpske ruke koncem lipnja '91. U srpnju Mirko odlazi za zapovjednika hrvatskih snaga u opkoljenoj ličkoj enklavi podno Velebita. Kao zapovjednik policijske postaje Lovinac organizirao je obranu tog kraja koja je izdržala do konca rujna čekajući pomoć koja nije stizala. Tada dolazi do zbjega preko Velebita prema Selinama, Starigradu... I tu završavamo ovaj put, a nastavljamo uskoro o nastavku zanimljivog Mirkovog ratnog puta koji ga je već 2 tjedna kasnije odveo u proboj za Vukovar.Borna, mag. hist.
-
Nakon odlaska iz JNA i seoskih straža u rodnim Gorjanima kraj Đakova Božidar je sa skupinom dragovoljaca đakovačkog kraja koncem rujna '91. otišao za Vukovar. Kukuruznim putem došli su u Lužac odakle je skupina u kojoj je bio Gregić raspoređena u obranu Budžaka. Na to istureno naselje preko puta kojeg se nalazila šuma Đergaj neprijatelj je napadao žestoko, a najžešće 16. listopada kada je Božidar teško ranjen dok je spašavao ranjenog suborca. Iz vukovarske bolnice i pakla Vukovara izvukao se konvojem Liječnika bez granica u istom kamionu u kojem je bio Ivan Dujmović Srbin, sada već legendarni gost mojeg podcasta. Nakon oporavka Božidar se vraća na prvu crtu, a u proljeće 1992. odlazi u Bosansku Posavinu. Ondje prolazi terene na derventskom, odžačkom i brodskom području. U Posavini Božidar ostaje sve do njezina pada u listopadu '92. godine čime se njegov ratni put privodi kraju. Borna, mag. hist.
-
YouTube kanal već mi je neko vrijeme pun molbi da u podcastu ugostim nekoga iz srednje Bosne, po mogućnosti iz Viteza. Tražili ste – dobili ste! U podcast „Gdje si bio ’91?“ stigao je Dominik Grebenar. U ljeto 1991. bio je jedan od prvih dragovoljaca koji su iz Viteza stigli u Zagreb te se stavili na raspolaganje Republici Hrvatskoj. Nakon ubrzane obuke na policijskoj akademiji postaje dio Jedinice za posebne namjene „MOSOR“ koju su činili Hrvati dragovoljci iz Bosne. Vatreno krštenje doživio je na pakračkom ratištu, a zatim odlazi prema Topuskom. U jesen 1991. bio je dio SZUP-a, ali kasnije je ratni put nastavio kao pripadnik Specijalne jedinice policije „BATT“ iz Splita. Čim je počeo rat u Bosni i Hercegovini Grebenar odlazi braniti Hrvate u toj državi. Od bitke za Kupres do bitke za Vitez proživio je i preživio niz nevjerojatnih akcija i situacija.Borna, mag. hist.
-
Mario Škegro vatreno krštenje doživio je 2. listopada 1991. u bitci za Cerić. Na lud način izvukao je živu glavu i već idućeg dana sudjelovao u odlučujućim borbama za Nuštar. Ono što je preživio na početku ratnog puta nešto je o čemu se lako može napraviti igrani film. Jesen 1991. obilježilo je ratovanje u Nuštru i diverzije prema Marincima. A onda je 1992. iz "Kuna" otišao u "Sokolove" i s njima u "Maslenicu". Na zadarskom bojištu pri zadaći izviđanja aktivirao je minu. Izgubio je oko, ali ne i život kao ni volju da ratuje za domovinu!! Vratio se u vojsku s jednim okom i prošao surovu operaciju "Zima-94". Sa "Sokolovima" se spremao osloboditi i istočnu Slavoniju, trebali su napadati prema Đeletovcima. Bilo bi teško, nije se dogodilo.Borna, mag. hist.
-
Mato Vidaković, a u obranu svoje Ilače krenuo je 1991. sa 16 godina i improviziranim oružjem. Srce dječaka željelo je zaštititi svoje suseljane u tom mjestu kraj Tovarnika. Bitka za Ilaču neispričana je priča Domovinskog rata u kojoj je manju skupinu Tigrova i domaćih mještana napala iz pravca Šida odnosno Tovarnika ogromna neprijateljska oklopna kolona. Iako su neprijatelju nanijeli gubitke branitelji Ilače morali su se povući. Kako je to doživljavao i proživljavao Mato, tinejđer koji je preko noći morao odrasti? Teško. Napustio je rodno selo, ali je ostao u Hrvatskoj vojsci. U sastavu 109. brigade sudjelovao je najprije u obrani Nijemaca, a zatim Komletinaca. Kada je došla zapovijed da se maloljetnici moraju demobilizirati prešao je u HOS s kojim je preživio pad Bosanske Posavine i nastavio ratovati u srednjoj Bosni do 1993. godine. Tada odlazi u Pume i ostaje u njima sve do 2023. S Pumama je prošao niz operacija - od Zime-94 preko Ljeta-95 i Oluje do Maestrala i Južnog poteza. Mato nije tip od kamere i nikada nije pričao svoju ratnu priču. Do sada.Borna, mag. hist.
-
Ante Čokolić ratni put započeo je kao pripadnik 1. bojne "Bili cvitak". Na prvi teren, u obranu Kruševa, otišao je u tenisicama i ostao sve do okupacije tog mjesta. Slijedila je krvava bitka za Zadar, a zatim drniško bojište - Kljaci. Nije kraj 1991. značio mirnije razdoblje za Antu. Najprije je branio zaleđe Metkovića od pokušaja JNA da dolinom Neretve odsječe jug Hrvatske, a zatim je sudjelovao u nizu akcija deblokade Dubrovnika. Nakon toga dolazi do preustroja 4. brigade i Ante kao pripadnik nove 3. bojne kreće u operaciju Maslenica. Pravac napada Islam Latinski - Kašić bio je izuzetno težak i složen no zadatak je ostvaren. Slijedilo je šibensko zaleđe - Čista Mala, Čista Velika, Velim... a zatim i Svilaja no ono što je obilježilo Antin ratni put svakako je Dinara i operacija "Zima-94" Prije nje Ante je već skupio ogromno ratno iskustvo i prošao obuku u Šepurinama . Ono što je doživio gore na - 25 stupnjeva Ante je nazvao "bijela smrt". Preživio je, ustvari vratio se iz mrtvih i nastavio ratni put koji ga je u "Oluji" doveo sve do Knina. No 4. brigada tu se nije zaustavila već je kroz BiH krenula prema Banja Luci. Operacija "Južni potez" bila je njegova posljednja, a 10. listopada 1995. kraj njegova bogatog ratnog puta. Samo dan ranije brigada je izgubila jednog od najvećih heroja Domovinskog rata po kojem je i dobila ime - Andriju Matijaša Pauka, a upravo je Ante njegovo tijelo položio u crnu vreću. Borna, mag. hist.
-
Michael Misch, Nijemac iz Berlina, stigao je 1991. godine u obranu Hrvatske. Humanitarnu pomoć koju je prikupio u Njemačkoj dovezao je u Karlovac gdje ga je dočekalo granatiranje u kojem je ostao bez vozila s pomoći. Kada je vidio posljedice razaranja i zločina nad civilima u Logorištu priključio se izvidničko-diverzantskom vodu 129. karlovačke brigade. S iskustvom Legije stranaca, gdje je bio u padobranskoj regimenti, i njemačkog Bundeswehra, gdje je zapovijedao komando satnijom, itekako je pomogao u složenim diverzantskim akcijama, osobito u Mekušju. Neke od anegdota iz tog razdoblja postale su kultne, a boravak iza neprijateljskih linija za Michaela je bio svakodnevica. U ljeto 1992. strani dragovoljci su demobilizirani, no Misch se nije vratio kući. Nastavio je boriti se u obrani hrvatskog naroda u BiH odnosno Bosanskoj Posavini, poglavito u oraškom džepu. Kraj rata dočekao je u otkrivanju masovnih grobnica na području Podunavlja pod kontrolom UNTAES-a. Borna, mag. hist.
-
Zvonko Kožnjak Paja, legenda virovitičkog kraja, ali i izvor mnogobrojnih priča s tog područja o davnoj 1991. godine. Od toga kako su se Virovitičani naoružavali u ilegali i koja je u tome bila uloga ministra obrane Špegelja pa do turbulentnog siječnja 1991. kada je skupina dragovoljaca blokirala u Virovitici JNA. Nedugo nakon toga uhićen je i njihov vođa Đuro Dečak da bi u proljeće 1991. cijela Hrvatska disala s Viroviticom koja se pripremala za rat. U lipnju je osnovan 50. samostalni bataljun Zbora narodne garde, a Zvonko je bio u njemu zapovjednik 1. satnije. Išli su tamo gdje je gorilo, a u srpnju je to bilo područje Banovine. Tako prva ratna iskustva „Paja“ stječe na položajima uz rijeku Unu. U kolovozu počinje otvoreni rat u zapadnoj Slavoniji i Bilogori, a Zvonko sa svojom ekipom brani širu okolicu Grubišnog Polja. Napokon, on i njegovi dečki bili su prvi koji su oslobodili neko selo u Domovinskom ratu. Radi se o akciji Jasenaš izvedenoj 2. 9. 1991. godine o kojoj je i mladi povjesničar Mihael Puljić napravio i film naslova „Prvi okršaj“ kojeg možete pogledati putem poveznice ispod teksta. Bila je to generalna proba za ono što je uslijedilo, a to je bila operacija "Otkos-10" u kojoj Zvonko predvodi pripadnike sada već 127. virovitičke brigade. Kruna oslobodilačkih akcija u kojima je sudjelovao bilo je oslobađanje Đulovca u prosincu 1991. Kraj ratnog puta dočekao je kao zapovjednik 136. domobranske pukovnije Slatina s kojom je držao položaje uz Dravu nasuprot Baranje.
- Visa fler
